ILIRSKI-DAORSKI MEGALITSKI HRAM U SELU GORNJI CRNAČ - NAJSJEVERNIJE I NAJZAPADNIJE OTKRIĆE HELENISTIČKOG GRADITELJSTVA U BIH I JEDNA OD NAJMONUMENTALNIJIH PRAPOVIJESNIH GRAĐEVINA OD POMNO OBRAĐENOG KAMENA U BIH!;
Kako stvari zasad, s arheološko-povijesnim skrivenim i neistraženim lokacijama, stoje, izgleda da će sveopću podjednako i stručnu i širu javnost, ovo naše krško područje Hercegovine sve više i više ugodno iznenađivati, pri čemu će neočekivano iznenađenje doživjeti i pojedini stručnjaci arheolozi koji za sebe smatraju da znaju 'dovoljno' o prošlosti drevnih i misterioznih Ilira, predaka današnjih hercegovaca koji prema većini najrecentnijih stranih znanstvenih genetskih istraživanja nose najveći postotak tzv.ilirskog gena.
Kad na web tražilicama ukucamo riječ 'Daorson' bez ikakve sumnje zamijetit ćemo već postignutu ogromnu atrakciju ovog mjesta, tj.ovog drevnog naselja Ilira Daorsa što se jasno zaključuje po broju napravljenih fotografija te nevjerojatnom brojnošću posjetitelja ovoj lokaciji u zadnjih nekoliko godina. Dakle, drevni ilirski grad Daorson postao je u Hercegovini, pa i u čitavoj zemlji, glavni i jedini prapovijesni lokalitet čiji se arheoturistički potencijal u smislu redovitog posjećivanja turista počeo uvelike iskorištavati. Ono što sve veći i veći broj i domaćih i stranih ljudi privlači k Daorsonu nije ništa drugo negoli monumentalne kiklopske zidine ili megalitski zid visine oko 5 m, sastavljen od ogromnih pomno isklesanih blokova vapnenca, teških čak i do 10ak tona, vrlo precizno složenih u redove bez upotrebe veziva, pri čemu su prostori gdje se blokovi dodiruju u obliku toliko tankih ravnih linija da se u njih ne može umetnuti niti bankovna kartica. Kad se nadalje, uzme u obzir vrijeme kad su takvi monumentalni zidovi napravljeni - otprilike u vremenu od 5 do 4 st.pr.Kr. te koliko su ti drevni graditelji prahercegovci - Iliri Daorsi morali imati vjere, volje, fizičke snage, tehničkog, graditeljskog i geološkog znanja da naprave jednu takvu građevinu danas od strane arheologa imenovanu kao akropola, te na kakvoj se nalazi moćnoj prirodnoj poziciji sa spektakularnim pogledom na okolni krajolik, svi posjetitelji ovog mjesta bez ikakve sumnje doživljavaju ogromnu impresiju i divljenje. Odnosno, u simboličkom smislu možemo slobodno kazati kako ovakva prapovijesna ilirska zdanja, građevine i gradovi koji sadrže megalite i megalitske bedeme, imaju jednu posebnu energiju koja će nesumnjivo privlačiti sve više i više ljudi koji su okrenuti prirodi, transcedentnom, duhovnom, onih koji žele spoznati, naučiti nešto o svojoj prošlosti, te onih koji se žele diviti ali i ponositi svojim pravim pretcima.
![]()
Otkriće i značaj novootkrivenog širokobriješkog Daorsona;
Pronalazak ovog drevnog građevinskog monumenta doslovno spada u pravo otkriće, jer je ova monumentalna helenistička građevinabila u potpunosti zakopanaispod velike ilirske gomile u zaseoku Dobrinj - na sjevernom dijelu sela Gornji Crnač sjeverno od Širokog Brijega. Da kojim slučajem od strane autora nije pomaknut tj.odgrnut stijenski materijal s površine gomile ispred jedva zamijetljivih par poluobrađenih blokova, ovaj monumentalni fino izgrađeni ilirski hram ostao bi i dalje možda 1000 i više god.potpuna nepoznanica, pri čemu bi životi mnogih i mnogih budućih generacija na ovom području prošli, a za ovo nitko ne bi saznao. Dakle, jedan faktor ovog otkrića je činjenica da je ovaj, slobodno govoreći, novi Daorson, bio više od 2000 godina potpuno zakopan ispod naslaga velike količine obrušenog kamenja što je čitav niz godina, ustvari tisućljećima, imalo oblik samo jedne obične velike gomile, gdje su tek vrlo rijetki mogli i pomisliti da bi se nešto moglo nalaziti ispod nje. A kamoli da se ispod nje krije jedna monumentalna superiorno ozidana građevina napravljena tipičnim helenističkim stilom ili utjecajem koji se bez ikakve sumnje jasno vidi u obliku kiklopskog zida od velikih pomno isklesanih višetonskih blokova kamena spojenih bez veziva. Kako je više puta na ovom blogu uz mnogobrojne fotografije, spominjano postojanje kao i otkriće pojedinih gradina sa kiklopskim-megalitskim zidovima koji ukazuju na vjerojatnu mogućnost da su ih gradili sami Daorsi, ovaj novootkriveni ilirski hram prema karakteristikama samog kiklopskog zida, dosada pokazuje jednu od najvećih sličnosti zidovima samog Daorsona, što gotovo nedvojbeno ukazuju i da su ovu građevinu napravili nitko drugi doli Daorsi jer su upravo Daorsi jedini na ovim prostorima gradili točno ovakve kiklopske zidine. U prilog Daorsima ide i, također ranije dobro opisana, ilirska gradina Zvonigrad, koja se ustvari nalazi u istoj reljefnoj strukturi, tj.u istoj udolini, no dosta dosta jugoistočnije od ove tek otkrivene ilirske građevine, na osnovu čega onda ovaj daorski monument predstavlja dosada najsjeverniju i najzapadniju helenističku građevinu u Bosni i Hercegovini, a vrlo vjerojatno i najstariju građevinu u Bosni i Hercegovini izgrađenu od pomno obrađenog kamena. Nadalje, sami položaj ovog novog Daorsona je uistinu potpuno neočekivan jer se nalazi, prema brojnim dosadašnjim teorijama domaćih arheologa, na terotoriju ilirskog plemena Delmati, međutim, što se sad u potpunosti mijenja, te se iscrtaje nova mapa teritorija ilirskog plemena Daorsi na desnoj strani r.Neretve na kojoj se njihova sjeverozapadna granica pomiče sve do sela Rakitna i Sutine tj.do istočnog kraja Rakitskog polja sjeverno od Posušja. Ako se uzme u obzir činjenica da je delmatska kultura pronađena na području Rakitna i Sutine, onda shodno tome čisto logički razmišljajući gotovo se sigurno može zaključiti da su Delmati pri prvom svom većem pohodu odatle prema jugoistoku negdje tijekom 2 st.pr.Kr.najprije naišli odnosno osvojili ovo novootkriveno obitavalište Daorsa u Dobrinju, pri čemu su njihov monumentalni megalitski hram isto tako gotovo sigurno porušili i zapalilišto je vrlo brzo rezultiralo transformacijom nekadašnjeg monumentalnog hrama u jednu veliku gomilu koja je kao takva stajala ovdje više od 2000 god. sve do nedavno kad je autor ovog teksta prepoznao i otkrio ustvari što se sve krije ispod ove gomile.
Kako su Daorsi na desnoj strani Neretve ili na prostoru zapadne Hercegovine, posve sigurno živjeli u ranijem razdoblju od gradnje monumentalnog grada i kiklopskih zidina na Daorsonu, može se prilično sigurno i starost ovog tek otkrivenog planinskog Daorsona iznad Širokog Brijega staviti u periodželjeznog doba negdje u vremenu od 6 pa do 4 st.pr.Kr. Ovoj pretpostavljenoj dataciji vrlo jasno ide u prilog i sami način izvedbe megalitskog bedema ovdje na daorskom hramu u Dobrinjskoj dragi. Naime, za razliku od Daorsona ili gradine Ošanići kod Stoca gdje su megalitski blokovi s vanjske strane pretežno u obliku paralelopipeda s 4 do vrlo rijetko s 5 stranica, slagani u pravilnim horizontalnim redovima, ovdje u širokobriješkog Daorsona su megalitski blokovi s vanjske vidljive strane vrlo često s 5, 6 pa čak i višepomno isklesanih stranica, pri čemu nisu slagani u pravilne horizontalne redove već su slagani pravom poligonalnom tehnikom megalitskog zidanja, a takva tehnika zidova je na mnogobrojnim primjerima u Grčkoj datirana upravo u vrijeme starije od zidova s horizontalnim redovima i bunjastim blokovima kakvi su u stolačkog Daorsona. O ovome se može naći zanimljivih osvrta na internetu među kojima je vrlo zanimljiv: http://takvismoazac.blogspot.ba/2015/09/glavom-kroz-zid.html .
Potrebito je napomenuti kako je tek manji dio kiklopskih zidina ovog daorskog hrama razotkriven, pri čemu se jasno vidi pružanje reda ili redova još monumentalnijih, super isklesanih megalitskih blokova dugih oko 2 m, možda i više, ispod najdonjeg otkopanog dijela bedema. Nadalje, na jednom mjestu na kojem uopće nisu odgrnuti komadi obrušenog kamena, posve u gornjem dijelu zatrpanog zida jasno stoji vidljiv ogroman megalit dužine do 1 i pol metra s težinom preko tone, dvije, što ukazuju kakva će biti sigurna monumentalnost i impresivnost kad se, i ako se, iskopa čitava ova sekcija zida do samog dna pri čemu će se pred očima onih koji se budu našli ovdje ukazati monumentalni preko 3m visoki kiklopski zid s ogromnim blokovima na samom njegovom vrhu, te najmonumentalnijim višetonskim blokovima u baznim redovima. Nadalje, da budućoj ogromnoj monumentalnosti i atraktivnosti nije tu ni blizu kraj, jasno pokazuje utvrđena činjenica da je samo ovaj manji dio razotkrivenog kiklopskog bedema s istočne strane hrama dug oko 40 metara nije uopće niti blizu iskopan do svog dna, zatim da se vrlo vjerojatno i sa ostale 3 strane u pravokutnom obliku nastavljaju kiklopski zidovi koji nisu uopće iskopani, te da se gotovo sigurno ili u okviru razotkrivenog zida ili pak na njegovim drugim stranama, sjevernoj, južnoj ili zapadnoj, nalaze monumentalna vrata koja su sigurno morala postojati jer se radi o megalitskoj građevini, a znamo svi da svaka građevina ima svoj ulaz ili vrata. Sve ove činjenice i neporecivi prisutni arhitektonski elementi, jasno pokazuju da će oni arheolozi koji će sutra (trebati) ovo istraživati, morati ozbiljno i stručno uhvatiti se u koštac - s urgentnom zaštitom, i što urgentnijim ekspertnim timskim iskopavanjem ovog postojećeg i jedinstvenog prapovijesnog monumenta, uz paralelnu stručnu i multidisciplinarnu konzervaciju kako bi nakon otkopavanja i objelodanjivanja javnosti cjelovite ove građevine - ona ostala koliko toliko sigurna da se neće tijekom kratkog vremena i prirodnih nepogoda, sama od sebe urušiti. Nadalje, isto tako treba istaknuti da najbolje odgovore na brojna pitanja i zagonetke koje odsada nudi ovaj širokobriješki Daorson, bez ikakve sumnje mogu rješiti i dati oni eksperti koji su se specijalizirali upravo za ovaj segment arheologije tj.za ovaj vremenski raspon hercegovačke povijesti a to jest helenizam. Pored ovog helenističkog hrama bitno je spomenuti i još popratnih otkrića u ovom kontekstu, pri čemu najprije treba navesti postojanje jedne impresivne pristupne drevne ilirske ceste podzidane megalitskim blokovima koja ide od podnožja brda s hramom te se u cik-cak obliku uspinje sve do samog hrama. No, danas je taj drevni megalitski put u potpunosti zarastao u gusto grmlje te je prohodan jedino zimi kad nema zelene vegetacije, poradi toga jer je makadamska cesta, kojom se prometuje prema sjeveru prema selima Bogodol i prema planini Čabulji, napravljena uzduž drugog pravca negoli navedeni ilirski megalitski put, što je s jedne strane dobra činjenica jer je velik dio tog drevnog pristupnog puta prema vrhu daorske akropole i hrama ostao očuvan. Nadalje, s južne padinske strane hrama i vršnog akropolskog dijela razotkrivene su brojne stambene terase gdje su Daorsi imali svoje kuće napravljene od kamena i drveća. Na tim istim padinskim dijelovima pored drevnog ilirskog puta također su otkriveni monumentalni primjerci megalitskih blokova djelomično obrađenog vapnenca, pri čemu najzanimljiviji primjer predstavlja jedan segment tog drevnog ilirskog zida gdje se na donjim redovima od manjih komada kamena na vrhu nalazi jedan ogroman višetonski blok kamena, što zajedno s megalitskim helenističkim hramom na vrhu brda, ukazuje da su ovi drevni preci Crnčana bili ljudi iznimne fizičke snage za koje bi se u simboličkom smislu moglo reći da su bili fizički jaki baš poput kiklopa.
A što se tiče same sigurnosti odnosno statike same građevine, autor je spoznavanjem osnovnih geoloških te geotehničkih karakteristika samog kamena te kamenih blokova od kojih je sazidana ova građevina, došao do zaključka da je potrebna urgentna ili što hitnija zaštita ovog monumenta. To je zbog toga jer blokovi stijena od kojih su Daorsi napravili ovaj njihov hram, predstavljaju tzv.foraminiferske vapnence donjoeocenske starosti, koji iako na prvi pogled djeluju kao pravi čvrsti i kompaktni vapnenci, u odnosu na druge vapnence, posebice rudistne vapnence gornjokredne starosti, imaju dosta nisku jednoaksijalnu čvrstoću te usljed pritiska, pospješenog i atmosferskim procesima (oborine, led, mraz, snjeg, zemlja. itd.), kao i potresima, ovi blokovi unutar razotkrivenog impresivnog kiklopskog zida, masovno su počeli pucati u okomitim smjerovima. Nadalje, ova snižena čvrstoća na pritisak i slabija otpornost, doveli su do toga da se svi ovi blokovi kao i komadi vapnenaca s ove gomile iznad samog razotkrivenog helenističkog zida, jako lako mrve u manje, male i skroz sitne komadiće, pri čemu se na kraju gotovo mrve u škriljavi pijesak te šut. Pa stoga, jedini mogući način trajne zaštite od nepropadanja i urušavanja ovakvog jedinstvenog tek otkrivenog megalitskog hrama, bio bi njegovo natkrivanje u obliku specijalno načinjenih 'šatora' i natkrivenih plastificiranih konstrukcija, što je uostalom primjenjeno na brojnim atraktivnim prapovijesnim megalitskim lokacijama u svijetu čime je spriječeno njihovo uništavanje usljed vremena i prirodnih nepogoda (http://africathoughts.blogspot.ba/2012/04/megalithic-temples-of-malta.html). Ipak, iako lošije, gore navedene, geomehaničke osobine vapnenca od kojih su vađeni monumentalni megalitski blokovi za gradnju zidova i građevine, upravo je osobina relativno laganijeg raspucavanja kamena izuzetno pogodovala ovim Daorsima za klesanje i obradu, što su oni dakako izvanredno iskoristili i isklesali te izgradili ovakav dosad neviđeni prapovijesni bedem u zapadnoj Hercegovini kojeg tek treba iskopati do kraja. Tako da oni umjetnici koji se bave klesanjem kamena i kiparstvom sada znaju gdje imaju izvanredno pogodan kamen za oblikovanje, klesanje i umjetničku obradu, a to su eocenski vapnenci sa sjevernih padina uzduž čitave Dobrinjske drage.
![]()
Razlozi prisutnosti i življenja najkulturnijih Ilira - Daorsa na točno ovom planinskom mjestu?;
Potpuno neočekivana i nevjerojatna je ta spoznaja da su Daorsi, ilirsko pleme koje je bilo daleko najciviliziranije, najkulturnije, najrazvijenije, te je jedino među svim Ilirima kovalo svoj novac, - živjeli i izgleda punim plućima uživali blagodati života na ovom visokom - planinskom dijelu zapadne Hercegovine u podnožju planine Čabulje. Što je mogući glavni razlog ove novootkrivene spoznaje? Ono što se neminovno da zaključiti, gledajući samo izgled i monumentalnost ovog po svemu sudeći njihovog, daorskog, hrama na vrhu piramidolikog brda sa sjeverne strane Dobrinjske drage, jest to da su ovi Iliri Daorsi koji su živjeli na sjevernom dijelu sela Gornji Crnač bili jedni od najimućnijih i najaristokratskijih ilirskih žitelja među svim Ilirima u Hercegovini. Kako se za Daorse iz povijesnih vrela zna da su bili jedni od najboljih trgovaca na čitavoj istočnojadranskoj obali poglavito zbog toga jer su kontrolirali donji tok, a vjerojatno i ušće, rijeke Neretve koja predstavlja glavni put i ulaz s mora u unutrašnjost ovog dijela Europe. Daorsi su pri tome iz svog centra na gradini u Ošanićima ili Daorsonu stavljali cijene ili davali vrijednost svojoj robi a ta roba je bila uglavnom tada visoko cijenjeni i potraživani stočni proizvodi, zatim poljoprivredni proizvodi te eventualno metali (bronca, željezo) porijeklom iz unutrašnjeg dijela istočne Hercegovine i Bosne (Glasinac) što su u Naroni i još nekom (zasad neotkrivenom) emporiju na ušću Neretve razmijenjivali s Grčkom i Italskom robom i proizvodima a to su bili vino, maslinovo ulje te specijalni keramički proizvodi uključujući vaze, amfore, razne posude i slično. No, ako malo bolje pogledamo karakteristike ove plodne udoline tj.Dobrinjske drage u Crnču iznad Širokog Brijega i danas možemo lako uvidjeti da je ova udolina doslovno idealna za uzgoj krava, ovaca, koza i slično, zatim za pojedine ratarske kulture usljed obilja planinskih izvora i glinovite plodne zemlje, te ono što je možda također bilo vrlo značajno jest prisutnost mnogobrojnih izuzetno ljekovitih trava i biljaka gdje doslovno nema koje nema ljekovite trave na ovom mjestu i okolnim brdima. Pri tome treba obavezno uzeti u obzir da su ovi Daorsi, dakle i još prije 2500 godina znali prikupljat, odnosno proizvodit pčelinji med, pa čak i rakiju medovaču. Ako onda sva ova lokalna prirodna obilja uzmemo u obzir gotovo sigurno možemo zaključiti da je glavni razlog zbog kojeg su Iliri Daorsi koji su živjeli ovdje u Gornjem Crnču postali jedni od najimućnijih tadašnjih hercegovaca jest ništa drugo već proizvodi od stoke i to u prvom redu: mlijeko, sir, koža, vuna, meso, kao i med te rakija medovača, no isto tako vrlo vjerojatno, njihova specijalna skupocjena i vrijedna roba koju su prodavali po visokoj cijeni (razmijenjenoj robi) Ilirima, Grcima i Rimljanima u Naroni i donjoj Neretvi, jest ljekovito bilje uključujući: vrijesak, smilje, kadulju, iva-travu, stolisnik, majčinu dušicu, mentu, te možda još neku vrstu ljekovite trave koja danas obilato raste na području ovih planinskih širokobrijeških sela. Temeljem ovih spoznaja kao i temeljem neporecivog prisustva bogatih i najrazvijenijih Ilira s grčkim stilom života i građenja - Daorsa na ovom novootkrivenom njihovom području, oni koji mogu biti najponosniji na te svoje veličanstvene pretke jesu stanovnici ovog sela, vlasnici zemljišta na kojem je daorski monument i ostale ilirske građevine, kao svi oni koji potječu s ovog područja, pri čemu isto tako ovaj novootkriveni prapovijesni monumentalni helenistički hram predstavlja novu neprocijenjivu kulturno-povijesnu graditeljsku baštinu grada i općine Široki Brijeg kao opipljivi primjer vlastitog identiteta i ponosa svojim precima.
Novi (geo-arheo)turistički potencijal ovog prelijepog planinskog dijela općine Široki Brijeg;
Uzevši u obzir ovaj tek otkriveni širokobriješki Daorson, zajedno s nevjerojatno atraktivnim i privlačnim prirodnim karakteristikama prisutnim na ovom dijelu Širokog Brijega, može se sigurno zaključiti da ovaj planinski dio neposredno iznad grada Širokog Brijega udaljen tek nekih 15-20 minuta vožnje, predstavlja pravi neotkriveni raj za brdski biciklizam, za rekreativni turizam, za planinarenje, kao i za općenitu turističku privlačnu destinaciju. A da ni ove sve karakteristike koje su prisutne tu, nisu jedini element koji privlači potencijalne izletnike, pokazuju brojna nalazišta fosila morskih životinja koji se upravo mogu pronaći unutar žućkastih pjeskovitih i laporovitih stijena u Dobrinjskoj dragi u relativno neposrednoj blizini otkrivenog daorskog hrama. Nadalje, vožnja putem prema Dobrinjskoj dragi u kojoj se i krije ovaj monumentalni helenistički hram, neposredno prije početka spušanja u dragu, nudi spektakularan vidikovac i horizont gdje se s istočne strane ukazuje sjecanje dva ogromna kanjonačije su padine obrasle gustom prašumom, a vrhovi iznad te prašume sadrže fascinantne velike oblike bijelih vapnenačkih krških stijena, što sveukupno daje jedan utisak sličnosti planinskim džunglama Meksika, Bolivije, Kolumbije, Gvatemale i slično. Te kao možda zadnji element prirodne osobitosti koji se krije ovdje i za kojeg samo rijetki znaju, što daje pečat njegovom pravom avanturističkom razotkrivanju jest - voda - i to prije svega lokalitet zvani Pećina koji se nalazi u samom dnu gdje se sjeku dva velika kanjona - kanjon Brinje ili Lištice te kanjon Grabove i Dobrinjske drage, gdje se kriju naprosto spektakularne stršeće bijele stijene ispod kojih je veliki pećinski totalno tajnoviti i neispitani ulaz, pri čemu se u nastavku istočnog kanjona prema Grabovoj dragi krije jedan vodopad koji je također potpuno nepoznat i tajanstven. Također na ovoj istoj lokaciji Pećine i sve okolo, nalaze se sivkasto-plave laporovite stijene prepune fosila iz plitkog mora eocenske starosti pri čemu su najatraktivniji fosili golemih nautilusa do 40cm, zatim morskih rakova, vrlo raritetnih školjkama sličnih brahiopoda, morskih ježeva, velikih oštriga, pa čak i ostataka fosiliziranih listova tadašnjih pradavnih tropskih drveća koja su rasla na tom drevnom eocenskom priobalju. A sve ovo, i puno toga još, današnjim ljudima, pa i žiteljima, potpuno nepoznatoga, bilo je itekako poznato prastanovnicima ovog kraja, praširokobriježanima, pracrnčanima i prahercegovcima - moćnim Ilirima Daorsima koji su svakodnevno hodali i prolazili ovim planinskim krškim udolinama.
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
Prostorni odnos gradina (gradova) Ilira Daorsa u Hercegovini s položajem novootkrivenog širokobriješkog Daorsona
Otkriće i značaj novootkrivenog širokobriješkog Daorsona;
Pronalazak ovog drevnog građevinskog monumenta doslovno spada u pravo otkriće, jer je ova monumentalna helenistička građevinabila u potpunosti zakopanaispod velike ilirske gomile u zaseoku Dobrinj - na sjevernom dijelu sela Gornji Crnač sjeverno od Širokog Brijega. Da kojim slučajem od strane autora nije pomaknut tj.odgrnut stijenski materijal s površine gomile ispred jedva zamijetljivih par poluobrađenih blokova, ovaj monumentalni fino izgrađeni ilirski hram ostao bi i dalje možda 1000 i više god.potpuna nepoznanica, pri čemu bi životi mnogih i mnogih budućih generacija na ovom području prošli, a za ovo nitko ne bi saznao. Dakle, jedan faktor ovog otkrića je činjenica da je ovaj, slobodno govoreći, novi Daorson, bio više od 2000 godina potpuno zakopan ispod naslaga velike količine obrušenog kamenja što je čitav niz godina, ustvari tisućljećima, imalo oblik samo jedne obične velike gomile, gdje su tek vrlo rijetki mogli i pomisliti da bi se nešto moglo nalaziti ispod nje. A kamoli da se ispod nje krije jedna monumentalna superiorno ozidana građevina napravljena tipičnim helenističkim stilom ili utjecajem koji se bez ikakve sumnje jasno vidi u obliku kiklopskog zida od velikih pomno isklesanih višetonskih blokova kamena spojenih bez veziva. Kako je više puta na ovom blogu uz mnogobrojne fotografije, spominjano postojanje kao i otkriće pojedinih gradina sa kiklopskim-megalitskim zidovima koji ukazuju na vjerojatnu mogućnost da su ih gradili sami Daorsi, ovaj novootkriveni ilirski hram prema karakteristikama samog kiklopskog zida, dosada pokazuje jednu od najvećih sličnosti zidovima samog Daorsona, što gotovo nedvojbeno ukazuju i da su ovu građevinu napravili nitko drugi doli Daorsi jer su upravo Daorsi jedini na ovim prostorima gradili točno ovakve kiklopske zidine. U prilog Daorsima ide i, također ranije dobro opisana, ilirska gradina Zvonigrad, koja se ustvari nalazi u istoj reljefnoj strukturi, tj.u istoj udolini, no dosta dosta jugoistočnije od ove tek otkrivene ilirske građevine, na osnovu čega onda ovaj daorski monument predstavlja dosada najsjeverniju i najzapadniju helenističku građevinu u Bosni i Hercegovini, a vrlo vjerojatno i najstariju građevinu u Bosni i Hercegovini izgrađenu od pomno obrađenog kamena. Nadalje, sami položaj ovog novog Daorsona je uistinu potpuno neočekivan jer se nalazi, prema brojnim dosadašnjim teorijama domaćih arheologa, na terotoriju ilirskog plemena Delmati, međutim, što se sad u potpunosti mijenja, te se iscrtaje nova mapa teritorija ilirskog plemena Daorsi na desnoj strani r.Neretve na kojoj se njihova sjeverozapadna granica pomiče sve do sela Rakitna i Sutine tj.do istočnog kraja Rakitskog polja sjeverno od Posušja. Ako se uzme u obzir činjenica da je delmatska kultura pronađena na području Rakitna i Sutine, onda shodno tome čisto logički razmišljajući gotovo se sigurno može zaključiti da su Delmati pri prvom svom većem pohodu odatle prema jugoistoku negdje tijekom 2 st.pr.Kr.najprije naišli odnosno osvojili ovo novootkriveno obitavalište Daorsa u Dobrinju, pri čemu su njihov monumentalni megalitski hram isto tako gotovo sigurno porušili i zapalilišto je vrlo brzo rezultiralo transformacijom nekadašnjeg monumentalnog hrama u jednu veliku gomilu koja je kao takva stajala ovdje više od 2000 god. sve do nedavno kad je autor ovog teksta prepoznao i otkrio ustvari što se sve krije ispod ove gomile.
Kako su Daorsi na desnoj strani Neretve ili na prostoru zapadne Hercegovine, posve sigurno živjeli u ranijem razdoblju od gradnje monumentalnog grada i kiklopskih zidina na Daorsonu, može se prilično sigurno i starost ovog tek otkrivenog planinskog Daorsona iznad Širokog Brijega staviti u periodželjeznog doba negdje u vremenu od 6 pa do 4 st.pr.Kr. Ovoj pretpostavljenoj dataciji vrlo jasno ide u prilog i sami način izvedbe megalitskog bedema ovdje na daorskom hramu u Dobrinjskoj dragi. Naime, za razliku od Daorsona ili gradine Ošanići kod Stoca gdje su megalitski blokovi s vanjske strane pretežno u obliku paralelopipeda s 4 do vrlo rijetko s 5 stranica, slagani u pravilnim horizontalnim redovima, ovdje u širokobriješkog Daorsona su megalitski blokovi s vanjske vidljive strane vrlo često s 5, 6 pa čak i višepomno isklesanih stranica, pri čemu nisu slagani u pravilne horizontalne redove već su slagani pravom poligonalnom tehnikom megalitskog zidanja, a takva tehnika zidova je na mnogobrojnim primjerima u Grčkoj datirana upravo u vrijeme starije od zidova s horizontalnim redovima i bunjastim blokovima kakvi su u stolačkog Daorsona. O ovome se može naći zanimljivih osvrta na internetu među kojima je vrlo zanimljiv: http://takvismoazac.blogspot.ba/2015/09/glavom-kroz-zid.html .
Potrebito je napomenuti kako je tek manji dio kiklopskih zidina ovog daorskog hrama razotkriven, pri čemu se jasno vidi pružanje reda ili redova još monumentalnijih, super isklesanih megalitskih blokova dugih oko 2 m, možda i više, ispod najdonjeg otkopanog dijela bedema. Nadalje, na jednom mjestu na kojem uopće nisu odgrnuti komadi obrušenog kamena, posve u gornjem dijelu zatrpanog zida jasno stoji vidljiv ogroman megalit dužine do 1 i pol metra s težinom preko tone, dvije, što ukazuju kakva će biti sigurna monumentalnost i impresivnost kad se, i ako se, iskopa čitava ova sekcija zida do samog dna pri čemu će se pred očima onih koji se budu našli ovdje ukazati monumentalni preko 3m visoki kiklopski zid s ogromnim blokovima na samom njegovom vrhu, te najmonumentalnijim višetonskim blokovima u baznim redovima. Nadalje, da budućoj ogromnoj monumentalnosti i atraktivnosti nije tu ni blizu kraj, jasno pokazuje utvrđena činjenica da je samo ovaj manji dio razotkrivenog kiklopskog bedema s istočne strane hrama dug oko 40 metara nije uopće niti blizu iskopan do svog dna, zatim da se vrlo vjerojatno i sa ostale 3 strane u pravokutnom obliku nastavljaju kiklopski zidovi koji nisu uopće iskopani, te da se gotovo sigurno ili u okviru razotkrivenog zida ili pak na njegovim drugim stranama, sjevernoj, južnoj ili zapadnoj, nalaze monumentalna vrata koja su sigurno morala postojati jer se radi o megalitskoj građevini, a znamo svi da svaka građevina ima svoj ulaz ili vrata. Sve ove činjenice i neporecivi prisutni arhitektonski elementi, jasno pokazuju da će oni arheolozi koji će sutra (trebati) ovo istraživati, morati ozbiljno i stručno uhvatiti se u koštac - s urgentnom zaštitom, i što urgentnijim ekspertnim timskim iskopavanjem ovog postojećeg i jedinstvenog prapovijesnog monumenta, uz paralelnu stručnu i multidisciplinarnu konzervaciju kako bi nakon otkopavanja i objelodanjivanja javnosti cjelovite ove građevine - ona ostala koliko toliko sigurna da se neće tijekom kratkog vremena i prirodnih nepogoda, sama od sebe urušiti. Nadalje, isto tako treba istaknuti da najbolje odgovore na brojna pitanja i zagonetke koje odsada nudi ovaj širokobriješki Daorson, bez ikakve sumnje mogu rješiti i dati oni eksperti koji su se specijalizirali upravo za ovaj segment arheologije tj.za ovaj vremenski raspon hercegovačke povijesti a to jest helenizam. Pored ovog helenističkog hrama bitno je spomenuti i još popratnih otkrića u ovom kontekstu, pri čemu najprije treba navesti postojanje jedne impresivne pristupne drevne ilirske ceste podzidane megalitskim blokovima koja ide od podnožja brda s hramom te se u cik-cak obliku uspinje sve do samog hrama. No, danas je taj drevni megalitski put u potpunosti zarastao u gusto grmlje te je prohodan jedino zimi kad nema zelene vegetacije, poradi toga jer je makadamska cesta, kojom se prometuje prema sjeveru prema selima Bogodol i prema planini Čabulji, napravljena uzduž drugog pravca negoli navedeni ilirski megalitski put, što je s jedne strane dobra činjenica jer je velik dio tog drevnog pristupnog puta prema vrhu daorske akropole i hrama ostao očuvan. Nadalje, s južne padinske strane hrama i vršnog akropolskog dijela razotkrivene su brojne stambene terase gdje su Daorsi imali svoje kuće napravljene od kamena i drveća. Na tim istim padinskim dijelovima pored drevnog ilirskog puta također su otkriveni monumentalni primjerci megalitskih blokova djelomično obrađenog vapnenca, pri čemu najzanimljiviji primjer predstavlja jedan segment tog drevnog ilirskog zida gdje se na donjim redovima od manjih komada kamena na vrhu nalazi jedan ogroman višetonski blok kamena, što zajedno s megalitskim helenističkim hramom na vrhu brda, ukazuje da su ovi drevni preci Crnčana bili ljudi iznimne fizičke snage za koje bi se u simboličkom smislu moglo reći da su bili fizički jaki baš poput kiklopa.
A što se tiče same sigurnosti odnosno statike same građevine, autor je spoznavanjem osnovnih geoloških te geotehničkih karakteristika samog kamena te kamenih blokova od kojih je sazidana ova građevina, došao do zaključka da je potrebna urgentna ili što hitnija zaštita ovog monumenta. To je zbog toga jer blokovi stijena od kojih su Daorsi napravili ovaj njihov hram, predstavljaju tzv.foraminiferske vapnence donjoeocenske starosti, koji iako na prvi pogled djeluju kao pravi čvrsti i kompaktni vapnenci, u odnosu na druge vapnence, posebice rudistne vapnence gornjokredne starosti, imaju dosta nisku jednoaksijalnu čvrstoću te usljed pritiska, pospješenog i atmosferskim procesima (oborine, led, mraz, snjeg, zemlja. itd.), kao i potresima, ovi blokovi unutar razotkrivenog impresivnog kiklopskog zida, masovno su počeli pucati u okomitim smjerovima. Nadalje, ova snižena čvrstoća na pritisak i slabija otpornost, doveli su do toga da se svi ovi blokovi kao i komadi vapnenaca s ove gomile iznad samog razotkrivenog helenističkog zida, jako lako mrve u manje, male i skroz sitne komadiće, pri čemu se na kraju gotovo mrve u škriljavi pijesak te šut. Pa stoga, jedini mogući način trajne zaštite od nepropadanja i urušavanja ovakvog jedinstvenog tek otkrivenog megalitskog hrama, bio bi njegovo natkrivanje u obliku specijalno načinjenih 'šatora' i natkrivenih plastificiranih konstrukcija, što je uostalom primjenjeno na brojnim atraktivnim prapovijesnim megalitskim lokacijama u svijetu čime je spriječeno njihovo uništavanje usljed vremena i prirodnih nepogoda (http://africathoughts.blogspot.ba/2012/04/megalithic-temples-of-malta.html). Ipak, iako lošije, gore navedene, geomehaničke osobine vapnenca od kojih su vađeni monumentalni megalitski blokovi za gradnju zidova i građevine, upravo je osobina relativno laganijeg raspucavanja kamena izuzetno pogodovala ovim Daorsima za klesanje i obradu, što su oni dakako izvanredno iskoristili i isklesali te izgradili ovakav dosad neviđeni prapovijesni bedem u zapadnoj Hercegovini kojeg tek treba iskopati do kraja. Tako da oni umjetnici koji se bave klesanjem kamena i kiparstvom sada znaju gdje imaju izvanredno pogodan kamen za oblikovanje, klesanje i umjetničku obradu, a to su eocenski vapnenci sa sjevernih padina uzduž čitave Dobrinjske drage.
Razlozi prisutnosti i življenja najkulturnijih Ilira - Daorsa na točno ovom planinskom mjestu?;
Potpuno neočekivana i nevjerojatna je ta spoznaja da su Daorsi, ilirsko pleme koje je bilo daleko najciviliziranije, najkulturnije, najrazvijenije, te je jedino među svim Ilirima kovalo svoj novac, - živjeli i izgleda punim plućima uživali blagodati života na ovom visokom - planinskom dijelu zapadne Hercegovine u podnožju planine Čabulje. Što je mogući glavni razlog ove novootkrivene spoznaje? Ono što se neminovno da zaključiti, gledajući samo izgled i monumentalnost ovog po svemu sudeći njihovog, daorskog, hrama na vrhu piramidolikog brda sa sjeverne strane Dobrinjske drage, jest to da su ovi Iliri Daorsi koji su živjeli na sjevernom dijelu sela Gornji Crnač bili jedni od najimućnijih i najaristokratskijih ilirskih žitelja među svim Ilirima u Hercegovini. Kako se za Daorse iz povijesnih vrela zna da su bili jedni od najboljih trgovaca na čitavoj istočnojadranskoj obali poglavito zbog toga jer su kontrolirali donji tok, a vjerojatno i ušće, rijeke Neretve koja predstavlja glavni put i ulaz s mora u unutrašnjost ovog dijela Europe. Daorsi su pri tome iz svog centra na gradini u Ošanićima ili Daorsonu stavljali cijene ili davali vrijednost svojoj robi a ta roba je bila uglavnom tada visoko cijenjeni i potraživani stočni proizvodi, zatim poljoprivredni proizvodi te eventualno metali (bronca, željezo) porijeklom iz unutrašnjeg dijela istočne Hercegovine i Bosne (Glasinac) što su u Naroni i još nekom (zasad neotkrivenom) emporiju na ušću Neretve razmijenjivali s Grčkom i Italskom robom i proizvodima a to su bili vino, maslinovo ulje te specijalni keramički proizvodi uključujući vaze, amfore, razne posude i slično. No, ako malo bolje pogledamo karakteristike ove plodne udoline tj.Dobrinjske drage u Crnču iznad Širokog Brijega i danas možemo lako uvidjeti da je ova udolina doslovno idealna za uzgoj krava, ovaca, koza i slično, zatim za pojedine ratarske kulture usljed obilja planinskih izvora i glinovite plodne zemlje, te ono što je možda također bilo vrlo značajno jest prisutnost mnogobrojnih izuzetno ljekovitih trava i biljaka gdje doslovno nema koje nema ljekovite trave na ovom mjestu i okolnim brdima. Pri tome treba obavezno uzeti u obzir da su ovi Daorsi, dakle i još prije 2500 godina znali prikupljat, odnosno proizvodit pčelinji med, pa čak i rakiju medovaču. Ako onda sva ova lokalna prirodna obilja uzmemo u obzir gotovo sigurno možemo zaključiti da je glavni razlog zbog kojeg su Iliri Daorsi koji su živjeli ovdje u Gornjem Crnču postali jedni od najimućnijih tadašnjih hercegovaca jest ništa drugo već proizvodi od stoke i to u prvom redu: mlijeko, sir, koža, vuna, meso, kao i med te rakija medovača, no isto tako vrlo vjerojatno, njihova specijalna skupocjena i vrijedna roba koju su prodavali po visokoj cijeni (razmijenjenoj robi) Ilirima, Grcima i Rimljanima u Naroni i donjoj Neretvi, jest ljekovito bilje uključujući: vrijesak, smilje, kadulju, iva-travu, stolisnik, majčinu dušicu, mentu, te možda još neku vrstu ljekovite trave koja danas obilato raste na području ovih planinskih širokobrijeških sela. Temeljem ovih spoznaja kao i temeljem neporecivog prisustva bogatih i najrazvijenijih Ilira s grčkim stilom života i građenja - Daorsa na ovom novootkrivenom njihovom području, oni koji mogu biti najponosniji na te svoje veličanstvene pretke jesu stanovnici ovog sela, vlasnici zemljišta na kojem je daorski monument i ostale ilirske građevine, kao svi oni koji potječu s ovog područja, pri čemu isto tako ovaj novootkriveni prapovijesni monumentalni helenistički hram predstavlja novu neprocijenjivu kulturno-povijesnu graditeljsku baštinu grada i općine Široki Brijeg kao opipljivi primjer vlastitog identiteta i ponosa svojim precima.
Novi (geo-arheo)turistički potencijal ovog prelijepog planinskog dijela općine Široki Brijeg;
Uzevši u obzir ovaj tek otkriveni širokobriješki Daorson, zajedno s nevjerojatno atraktivnim i privlačnim prirodnim karakteristikama prisutnim na ovom dijelu Širokog Brijega, može se sigurno zaključiti da ovaj planinski dio neposredno iznad grada Širokog Brijega udaljen tek nekih 15-20 minuta vožnje, predstavlja pravi neotkriveni raj za brdski biciklizam, za rekreativni turizam, za planinarenje, kao i za općenitu turističku privlačnu destinaciju. A da ni ove sve karakteristike koje su prisutne tu, nisu jedini element koji privlači potencijalne izletnike, pokazuju brojna nalazišta fosila morskih životinja koji se upravo mogu pronaći unutar žućkastih pjeskovitih i laporovitih stijena u Dobrinjskoj dragi u relativno neposrednoj blizini otkrivenog daorskog hrama. Nadalje, vožnja putem prema Dobrinjskoj dragi u kojoj se i krije ovaj monumentalni helenistički hram, neposredno prije početka spušanja u dragu, nudi spektakularan vidikovac i horizont gdje se s istočne strane ukazuje sjecanje dva ogromna kanjonačije su padine obrasle gustom prašumom, a vrhovi iznad te prašume sadrže fascinantne velike oblike bijelih vapnenačkih krških stijena, što sveukupno daje jedan utisak sličnosti planinskim džunglama Meksika, Bolivije, Kolumbije, Gvatemale i slično. Te kao možda zadnji element prirodne osobitosti koji se krije ovdje i za kojeg samo rijetki znaju, što daje pečat njegovom pravom avanturističkom razotkrivanju jest - voda - i to prije svega lokalitet zvani Pećina koji se nalazi u samom dnu gdje se sjeku dva velika kanjona - kanjon Brinje ili Lištice te kanjon Grabove i Dobrinjske drage, gdje se kriju naprosto spektakularne stršeće bijele stijene ispod kojih je veliki pećinski totalno tajnoviti i neispitani ulaz, pri čemu se u nastavku istočnog kanjona prema Grabovoj dragi krije jedan vodopad koji je također potpuno nepoznat i tajanstven. Također na ovoj istoj lokaciji Pećine i sve okolo, nalaze se sivkasto-plave laporovite stijene prepune fosila iz plitkog mora eocenske starosti pri čemu su najatraktivniji fosili golemih nautilusa do 40cm, zatim morskih rakova, vrlo raritetnih školjkama sličnih brahiopoda, morskih ježeva, velikih oštriga, pa čak i ostataka fosiliziranih listova tadašnjih pradavnih tropskih drveća koja su rasla na tom drevnom eocenskom priobalju. A sve ovo, i puno toga još, današnjim ljudima, pa i žiteljima, potpuno nepoznatoga, bilo je itekako poznato prastanovnicima ovog kraja, praširokobriježanima, pracrnčanima i prahercegovcima - moćnim Ilirima Daorsima koji su svakodnevno hodali i prolazili ovim planinskim krškim udolinama.
ŠIROKOBRIJEŠKI PLANINSKI DAORSON - HELENISTIČKI MONUMENT I OKOLICA:
Pogled s vidikovca uz put iznad Dobrinjske drage prema istoku i sjecištu kanjona
Pogled na prelijepu planinsku udolinu tzv.Dobrinjsku dragu i na Daorski helenistički hram vidljiv kao piramidolika gomila na sredini desne strane slike
Pogled na hram drevnih Ilira Daorsa iz Gornjeg Crnča
Hram - tj.gomila prije početka sklanjanja obrušenog stijenja - jedva zamijetljivi vršni komadi obrađenog kamena
DAORSKI HRAM - NAKON UKLANJANJA OBRUŠENOG MATERIJALA I BLOKOVA:
Pogled na jedan od tzv.poligonalnih megalitskih blokova - u ovom slučaju radi se o bloku teškom više tona s isklesanih 7 stranica oko kojega su pomno složeni također klesani poligonalni blokovi pri čemu posebnu pozornost obratite na donji dio gdje se precizno nalijegajući nastavljaju još monumentalniji blokovi koje tek treba odgrnuti..
Jedna razotkrivena sekcija daorskog hrama s megalitskim helenističkim zidom
Redovi još monumentalnijih blokova izviruju na dnu ispod te se nastavljaju prema dnu neiskopanog dijela gomile
Jedan od oko 2m dugih vrlo dobro isklesanih megalita tek se nazire na dnu i nastavlja se u dublje - i koliko još takvih, i većih je majstorski uzidano od baze do koje se tek treba doći ekipnim arheološkim iskopavanjem..?
NEPOSREDNA OKOLICA DAORSKOG HRAMA - PRIRODNE OSOBITOSTI I GEOARHEO-TURISTIČKI BISER OPĆINE ŠIROKI BRIJEG:
Neki od pronađenih fosila u Dobrinjskoj dragi - morske školjke eocenske starosti --cca oko 45 milijuna god.
Zanimljive megalitske konstrukcije pronađene u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Dobrinjske drage - postavljaju zagonetno pitanje: da li je i ovo građeno od nekadašnjih Ilira Daorsa ?
Detalji megalitskog pristupnog puta prema daorskom hramu (slike dolje):
PREDIO 'RESNICE' I 'PEĆINA' - NAJNETAKNUTIJA PRIRODA ŠIREG PODRUČJA
Jedan od brojnih nikad ne presušujućih izvora u kanjonu Resnica istočno od Dobrinjske drage - razlozi koji su pogodovali životu Ilira još od prije 2500 godina na ovom planinskom krškom području
Pogled na puteljak prema zapadu u pravcu Dobrinjske drage kroz kanjon Resnice s vidljivim stijenama lokaliteta Pećina
Zanimljiv fosil eocenske morske školjke - rod Corbis
SJECIŠTE KANJONA BRINJA(LIŠTICA) I KANJONA DOBRINJSKA-GRABOVA DRAGA - LOKALITET PEĆINA:
