HERCEGOVINA-GEOARHEO

HERCEGOVAČKI ''MACHU PICCHU'' KRIJE SPOJ PRAVIH GEOLOŠKIH ATRAKCIJA (STIJENA, PEĆINA, KANJONI..) I POVIJESNO, ARHEOLOŠKIH (PRAPOVIJESNIH,ILIRSKIH, ANTIČKIH..) NEOTKRIVENIH LOKALITETA;

Daljnjim nastavkom obilaska i istraživanja šireg područja, simbolički nazvanog, hercegovačkog 'Machu Picchu-a' visoko iznad spektakularnih litica sa sjeverozapadne strane izvora Borak i Lončarevih mlinica, došlo je se do uvida kako ovaj dio širokobriješke općine uistinu predstavlja čudesan, i još uvijek neotkriven, nevjerojatan spoj geoloških atrakcija i arheoloških tajni, što će se tek početi rasvijetljavati u vremenu koje slijedi. U ovom razotkrivanju takvih geološko-arheoloških atrakcija, otkrivene su još neke zanimljivosti dosada potpuno nepoznate, kako široj, tako i stručnoj javnosti. Među takvim dosada razotkrivenim osobitostima, posebice treba istaknuti spoj geološko-arheološkog elementa - prirodnu veliku kamenu 'piramidu' s prapovijesnom nastambom u podnožju na prostoru između 'gornjeg' i 'donjeg' prapovijesnog (ilirskog) grada, 'kamenu šumu' s mnoštvom visokih monolitnih kamenih stubova i tornjeva, te posebice interesantno područje 'donjeg' grada s ostacima zidova rimske (antičke) utvrde napravljene na ruševinama drevnog ilirskog grada s megalitskim (kiklopskim) zidovima.

Velika prirodna kamena 'piramida' s prapovijesnom nastambom;

Gledajući na prostor podno gornjeg grada s centralnom 'akropolom' na najvišem dijelu, iz velike udaljenosti, čak i od područja Bošnjakovog brda s druge strane kanjona, može se zamijetiti kako u jednom dijelu guste šume iznad stabala strši kameni oblik gotovo identičan obliku piramide. Ova intrigantna i neobična monolitna bjelkasta stijena, stoga je privukla autora da je izbliza posjeti i uvidi o čemu je riječ. Dolaskom u neposrednu blizinu s južne strane, probijanjem kroz gotovo neprohodnu vegetaciju, unatoč zimskom periodu bez lišća, nailazi se na primitivne, mjestimično i prave megalitske zidove koji obrubljuju širi prostor s južne strane kamene 'piramide'. Još većem povećanju 'mističnosti' prostora pridonio je zamijećeni jugoistočni ulaz u južni dio podno 'piramide' gdje je prirodna vegetacija izrasla (ili možda čak namjerno davno oblikovana?) s granama povezanim ili izraslim u lukove tvoreći prirodni biljni, poput tunelčića, bajkoviti ulaz u ovaj prostor. Prolaskom kroz ova prirodna vrata, sa sjeverozapadne strane se ukazuje nešto poput mini astečke ili majanske piramide - ogroman monolit bijelo-sivog vapnenca u obliku piramide. Promatrajući i obilazeći, nadalje, prostor neposredno ispred ove prirodne piramide, odmah su zapaženi jasni pokazatelji pradavnog, prapovijesnog korištenja ovog mjesta za život. Naime, posve na dnu s južne strane, tj.u podnožju kamene 'piramide' nalaze se polušpiljice, oblikom idealne za nastambe, koje su nedvojbeno korištene možda čak i od najdavnijih prapovjesnih vremena za život. Na jednoj od tih polušpiljica vrlo je zanimljiv geološko-morfološki fenomen prirodnog kamenog mosta preko kojega se može preći s jedne strane na drugu, i koji je na jedan način činio idealnu prirodnu konstrukciju 'krova' ove polušpilje. No posebno je zanimljiva pronađena, vjerojatno u mlađem vremenu, lučno obzidana jama koja je u biti služila kao prirodni zdenac ili bunar u koji se nakupljala voda. Osim toga, u jugozapadnom podnožju kamene 'piramide' pronađen je potpuno horizontalan veliki dio stijene koji je okružen namjerno postavljenim velikim megalitima. Ovaj vidljivo prapovijesni arhitektonski element, ukazuje da se ova horizontalna vapnenačka stijena najvjerojatnije koristila u kultne, astronomske, ili religiozne svrhe. Uz ovo, na ovom južnom, osunčanom zaravnjenom dijelu podno 'piramide' jasno su vidljivi megalitski zidovi koji obrubljuju stambeno ili pak agrikulturalno korištene terase. Pojedini megalitski tonsko-višetonski blokovi namjerno su vidljivo uspravljeni što jasno ukazuje na život prapovijesnih ljudi na ovom mjestu.

Rimska utvrda na megalitskim bedemima ilirskog drevnog grada na klisuri iznad Lončarevih mlinica - ljetnikovac ilirske kraljice Teute ?;

Među svim tajnovitim prirodno-arheološkim zanimljivostima na širem prostoru hercegovačkog 'Machu-Picchu-a' možda će najveću pažnju privlačiti ono što se nalazi na prostoru ranije nazvanog 'donjeg' grada sa sjeverozapadnih strana kanjona iznad Lončarevih mlinica. Za razliku od gornjeg grada s najvišom i najvećom prapovijesno-ilirskom građevinom na koti Gradina, što je već ranije, doduše samo formalno, evidentirano i uneseno u registar svih arheoloških nalazišta u BiH - Arheološki leksikon, na ovom nižem prostoru 'donjeg' grada dosada nigdje nije bilo ništa opisano, pri čemu se čak niti fotografija s ovog područja ne može naći nigdje u knjigama ili na internetu. Drugim riječima rečeno, ono što se nalazi visoko na zaravanku na vrhu klisure iznad Lončarevih mlinica nije uopće poznato. Upravo su se, zahvaljujući nepretku satelitskog visokorezolucijskog snimanja na dosada najnovijim snimcima načinjenim tijekom zimskog perioda, na ovom prostoru ukazali obrisi davnih bedema. Slijedom toga, obilazeći ovaj prostor pronađen je pravi izgubljeni drevni kameni ilirski grad pri čemu su na krajnjem sjeverozapadnom dijelu ovog 'donjeg' grada nađeni ostaci i rimske utvrde sa vidljivim bedemom od manjih pravokutnijih kamenih blokova s malterom, dok se uniže od ove rimske utvrde duž čitavog zapadnog ruba proteže masivni bedem posve očito napravljen u starijem periodu Ilira, sa masivnim kiklopskim tj.megalitskim zidovima pri baznom dijelu čitavog bedemskog kompleksa. Ovi megalitski zidovi vidljivo su mjestimično posve razrušeni pri čemu su na jugozapadnim dijelovima oni bili dijelovi zidova od većih ilirskih objekata što se da zaključiti po masi i količini naslaganih i obrušenih kamenih blokova. Sudeći po raspoznatljivoj arhitekturi posve je otvorena mogućnost da je upravo u ovom jugozapadnom dijelu donjeg grada bila tijekom željeznog doba, za vremena vladavine kraljice Teute, izgrađena i neka impozantnija kameno-megalitska građevina u kojoj je boravila i sama kraljica. Nastavkom obilaženja ovog istaknutog platoa prema istoku i rubu kanjona, pronađeni su i brojni drugi arheološko-arhitekturalni elementi koji govore da je čitav ovaj visoki i nepristupačni plato ponad izvora Borak predstavljao svojevrstno kultno prailirsko i ilirsko mjesto. Posebno je zanimljiv krajnji jugoistočni dio na samom rubu iznad vertikalne litice, koji sadrži zanimljiv uspravni megalit i malu zaravan ispred njega, što dolaskom do samog ovog kamena i ruba ove prirodne platforme pruža jedinstven osjećaj pogleda s kojim se ostaje bez daha. Gotovo u trenu, usljed ovog jedinstvenog osjećaja i položaja ovog mjesta, postaje gotovo sigurno jasno, da je ovaj dio na samom jugoistočnom rubu iznad litica korišten u ilirsko i prailirsko dobra kao posebno kultno, spiritualno ili 'uzvišeno' mjesto gdje su obavljale posebne ceremonije, praćenje kretanja sunca i planeta, a možda čak i žrtvovanja. Idući dalje prema prema sjevernoj strani platoa, zamijećeni su i drugi posebno zaravnjeni rubovi iznad samog kraja platforme s kojih se pruža spektakularan pogled prema kanjonu tzv.Brina, koji obara s nogu.

Uzimajući u obzir sve ove dosadašnje opisane zamijećene arheološke i prirodne osobitosti, koje su samo jedan manji dio svih ostalih neotkrivenih zanimljivosti i atrakcija na ovom dijelu širokobriješke općine možemo izvesti siguran zaključak:

Hercegovački 'Machu-Picchu' iznad Borka i Lončareve mlinice - nemjerljiv budući potencijal i destinacija za sve avanturiste, rekreativce, planinare, bicikliste, speleologe, prirodoslovce, arheologe, turiste i sve ljubitelje starina i šetnje kroz prirodu.

PRIRODNA KAMENA 'PIRAMIDA'

pogled iz daljine od juga prema uočljivoj kamenoj 'piramidi'

Jedna od starijih stoljetnih (višestoljetnih) kuća s impozantnim kamenim zidovima izgrađenim gotovo identično u kiklopskom stilu od ogromnih kamenih blokova s više od 4 kuta savršeno uklopljenih bez upotrebe maltera;

Bajkoviti ulaz kroz prirodna vegetacijska lučna vrata u prapovijesni stambeni prostor podno 'piramide', vidljive na desnom dijelu slike

Jedan od brojnih megalita postavljenih još od pradavnih vremena

Pogled na 'piramidu' s jugoistočne strane

Polušpiljica nadsvođena prirodnim kamenim mostom;

Ljudski napravljena-oblikovana kamenica, vjerojatno još od pradavnih (prapovijesnih) vremena neposredno nad špiljicom

Specijalni 'kultni' horizontalni kamen okružen postavljenim megalitima

Još jedna polušpilja u jugozapadnom dijelu 'piramide'

KAMENI ZDENAC napravljen na jami u jugozapadnom podnožju 'piramide'

Pogled sa sjevera i vrha kamene 'piramide'

Veliki namjerno uspravljeni megalit sjeveroistočno od 'piramide'

Megalitski zid istočno od 'piramide'

'DONJI GRAD' s Rimskom utvrdom i prapovijesno-ilirskim gradom - IZGUBLJENI GRAD ILIRA DELMATA?

Ostaci RIMSKE UTVRDE na sjeverozapadnom dijelu ilirskog grada;

ILIRSKI GRAD - MEGALITSKI BEDEMI, i drugi objekti s jugozapadne i južne strane;

Pogled na masivne ruševine drevnih ilirskih (Delmatskih) zdanja gdje je možda bio upravo i ljetnikovac ilirske kraljice Teute ?

Jedan od brojnih velikih uspravljenih megalita

Dijelovi zidina ilirskog grada s južne strane uz rub visoko izdignutog platoa

Ogromni višetonski obrušeni megaliti koji su vjerojatno bili uspravljeni i predstavljali svojevrstan impresivan 'ulaz' u drevni grad s južne strane

Kultno drevno (pra)ilirsko mjesto na krajnjem jugoistočnom rubu platoa iznad samih okomitih litica kanjona;

Približen pogled prema rest.Borak i sjev.dijelu Širokog Brijega

Pogled sa istočnog ruba drevnog grada prema Lončarevim mlinicama

Pogled sa sjeveroistočnog ruba 'platforme' na drugu stranu kanjona

Dijelovi masivnih megalitskih zidova od nekog drevnog ilirskog objekta u središnjem dijelu platoa, tj.grada

Jedna od tipičnih (pra)ilirskih malih, suhozidno-megalitnih, nastambi koja je imala krov od drveća

Još jedan zaravnjeni, mogući 'kultni' dio samog ruba platoa na istočnom dijelu

Kanjon Brina, ili nastavak kanjona Lištice prema sjeveru sa sjevernog ruba drevnog ilirskog grada;

Još jedan 'specijalno' postavljeni megalit, korišten vjerojatno ili kao solarni marker, ili kao specijalni 'stol' u središnjem dijelu ilirskog grada.

POZITIVNA ENERGIJA PROLJETNE PRIRODE U HERCEGOVINI - - VRIJEME KOJE SE NE SMIJE PROPUSTITI DOŽIVJETI;

Ovih dana, nakon dosta hladnog zimskog perioda čitava Hercegovina najedanput kao da je skočila iz uspavanog zimskog ritma i 'obukla' se u šareno, proljetnim cvijećem, obojano i prekrasno mirisno i sunčano ruho. Svaki dio Hercegovine ima neke svoje posebne biljke, bilo niže, većinom ljekovite, bilo više - u obliku stabala i grmlja, koje su u ovom proljetnom periodu u svoj svojoj punini procvale i zamirisale. Ovom biljnom cvjetnom elementu, posebno pozitivnom doživljaju hercegovačkih krajolika u ovo vrijeme, neizmjerno doprinosi i prateći element specifičnog krškog reljefa s bijelim vapnenačkim stijenama, kanjonima, oštrim kamenitim uzvisinama, kraškim poljima s tokovima svojih tirkizno-zelenih rijeka, kao i kombinaciji gustih reliktnih šuma i bijelih kamenih izdanaka.

Ovoj pozitivnoj proljetnoj slici Hercegovine, svakako i nužno treba pridodati nedjeljiv prateći element ljudske domene, a to su pitoreskna stara sela s kamenim kućama, izgrađena na perfektno odabranim prirodnim pozicijama najčešće podno brdašaca sa sjevernih strana obradivih polja i livada a s južnih strmijih strana uzvišenja, okrenutih prema suncu, te u konačnici s izgledom gotovo u potpunosti stopljenim s prirodom, kao da je i sve te stare kamene kuće priroda sama izgradila. No, uz ova kamena hercegovačka original etno-sela, postoji još jedan vizualni element koji je na svojevrstan način pravi brend Hercegovine kao i Dalmacije. Riječ je o suhozidima (suvozid, suvozidina, duvar) koji imaju toliko prisustvo na ovim terenima, da gotovo nema mjesta gdje ih nema. Fascinantna je i istinita činjenica da Hercegovina i Dalmacija imaju milijune km starih suhozida, što predstavlja jedinstvenu kulturnu baštinu kakva ne postoji nigdje u svijetu u ovakvoj količini. Uza sve ove stare kamene zidove ili suhozide tijekom vremena izraslo je razno grmlje i stabla koja su upravo sad u ovo proljetno vrijeme u cvjetnom ruhu, što daje jedan izuzetno pozitivan vizualno umjetnički dojam i pejzaž. Nadalje, pozitivnosti odlaska 'vani' odnosno izlaska iz 'naših' zatvorenih prostora u prirodu tijekom ovog perioda neizmjerno doprinose razigrani, poput dječjih glasova, zvukovi raznih ptica, pčela i bumbara, ali isto tako i brojni opojni mirisi raznolikog cvijeća sa stabala ili raznih nižih biljaka i trava. Svi ovi navedeni, no ne i jedini, elementi, koji se upravo sad mogu najizrazitije doživjeti, daju svima nama zov ka prirodi, zov ka Zemlji, našoj Majci, Majci Prirodi i Majci Zemlji. Na nama je da iskoristimo ovaj zov, barem djelomično, uz pripomoć odabranih fotografija od strane autora načinjenih u proljetnom periodu kroz zadnjih par godina po čitavoj Hercegovini.

ranoproljetni cvijet - Jare kod Širokog Brijega

rascvijetali drijen - Jare kod Širokog Brijega (slika gore i dolje)

ranoproljetni pogled na kanjon Bregave prema Berkovićima sjeverno od Stoca

Jare kod Širokog Brijega - cvijetni aranžmani u prirodi

selo Čalići u sjzap.dijelu Brotnja (općina Čitluk):

proljetni leptir na brdu Humac na Mostarskom blatu

pogled preko ilirskih (Daorskih?) gradina od zapada prema Stocu i srednjovjekovnoj utvrdi

planina Čabulja (pogled od juga na sjever na zap.dio planine)

planina Čabulja (pogled od istoka)

veličanstveni položaj - pogled od juga prema sjeveru prema selu Vrdi (dolje ispod), zatim na kanjon Neretve i jednu od najljepših planina u Dinaridima - pl.Prenj gore desno:

Hercegovački prirodni dragulji i baština: divlji konji na Bilima, zapadno od Mostara na proljetnoj ispaši

čudesno i gotovo nepoznato jezero južno od sela Uzarići podno planine Trtle (općina Široki Brijeg)

cvjetna rapsodija u selu Gornji Mamići (opć.Široki Brijeg):

busenčić ljubičica na fosiliziranom koraljnom grebenu iz eocenske epohe sjist.od sela Cerovi doci (općina Posušje)

grm ljekovite krmne i endemične južnodinaridske biljke tilovine ili zanovijet u punom cvatu kod sela Gornji Polog iznad Mostarskog blata:

proljetni cvjetni aranžmani kod sela Gornja Britvica (opć.Široki Brijeg):

pitoreskni kasnoproljetni pejzaž sela Lipno (opć.Ljubuški)

cvjetni kontrast na brdu Orlovac iznad Mostara s pogledom na grad Mostar

cvijet divlje ruže u blizini Međugorja, jedan od 'najmoćnijih' i najopojnijih mirisa što biljke mogu podariti:

cvijet poznate ljekovite biljke bazge ili zove kod sela Lipno

proljetni pejzaž iznad slapova Kravice s rascvjetalim bijelim bagremima

proljetni pejzaž slapova Kravice

nepregledno prostranstvo procvjetalih grmova divlje ruže kod sela Zagorje (opć.Posušje)

zanimljiv cvijet - Konjovac (opć.Posušje)

intrigantni ružičasti ranoproljetni cvjetovi kod sela Zvirovići (opć.Čapljina)

cvjetna rapsodija kod sela Mostarska vrata (opć.Ljubuški) sa zanimljivim žutim cvjetovima

HERCEGOVAČKI PARK KOJI NUDI JEDINSTVENI DOŽIVLJAJ PRIRODE I RAZLIČITIH STIJENA NASTALIH U DREVNIM OCEANIMA, LAGUNAMA, ALI I VULKANIMA STOTINAMA MILIJUNA GODINA U PROŠLOSTI;

Područje Parka prirode Blidinje, svima onima kojima je ovo čarobno mjesto poznato, poznato je ponajviše kao zimsko odredište, kao mjesto skijanja i zimskih provoda. Vrlo malom broju ljudi, ovo mjesto je posebno privlačno, pa i poznato kao odredište tijekom proljetnih, ljetnih i jesenjih dana kad nema sezone, ili drugim rječima rečeno - izrazito mali postotak još uvijek je onih koji Blidinje i njegove planine iskorištavaju u avanturističko-rekreativnom smislu (pješačenje, planinarenje, brdski biciklizam, avanturizam..) van zimske sezone. No, ovaj mali udio posjetitelja i namjernika na ovo idilično i vjerojatno najljepše planinsko odredište u regiji tijekom najtoplijeg dijela godine, posve sigurno neće ostati takav - jer sve više i više bilo slučajnih, bilo planskih namjernika na ovo mjesto, otkriva nevjerojatne prirodne čari koje ovaj sjeverni dio Hercegovine posjeduje, te koje postaju najupečatljivije u svoj svojoj punini upravo tijekom toplijeg godišnjeg perioda od vremena kasnog proljeća, ljeta pa sve do jeseni. Upravo, kada na ovom prostoru nema snježnog pokrivača vizualni i izravno opipljivi doživljaj okolnog krajolika, uključujući nezaobilaznu vegetaciju prepunu redom endemičnih i reliktnih biljaka gdje se posebno izdvaja reliktno-endemični bor Munika (Pinus heldreichii), zatim ostalo niže endemično ljekovito bilje, te posebice fascinantne geološko-reljefne oblike stijena, brda i padina planina pri čemu se najviše ističu pojave ogromnih klisovitih monolitnih stijena, kao i ogromnih kanjona gdje valja izdvojiti po svemu sudeći najdublji kanjon Europe - kanjon Dive Grabovice sa sjeveroistočne strane vrha planine Čvrsnice (vrh Pločno - 2228m). Upravo najatraktivniji uspon prema samom vrhu Čvrsnice, na kojemu se svake godine broj, kako profesionalnih, tako i običnih amaterskih, planinara rapidno povećava, odvija se putem dna pa prema vrhu navedenog kanjona Grabovice koji se proteže od istoka od rijeke Neretve pa sve na zapad do naglog okomito presječenog vrhunca masiva Čvrsnice. No, unutar ovog sklopa, nezaobilazna planinarska, ali i prirodna geomorfološka atrakcija, jest jedan prirodni kameni most u obliku visokog zaobljenog luka tzv. Hajdučka vrata ( http://www.izleti.ba/wp-content/uploads/53636_160869360603702_3615890_o.jpg ). U nastavku ove planinarske rute u relativnoj blizini Hajdučkih vrata postoji i planinarski dom Tise koji osim što pruža mogućnost prenoćišta nudi, posebice ljeti kad nema snjega, nevjerojatan i spektakularan pejzaž u pravcu juga i prema rijeci Neretvi. No, uz ovaj prilično poznati i dosada vrlo dobro promovirani dio područja Čvrsnice, postoji jedan dio ovog područja koji je neznatno, pa i gotovo da nije uopće, promoviran, te gotovo nikako opisivan u smislu prirodnih karakteristika, a sadrži nevjerojatno fascinantne prirodne i geološke osobitosti od kojih zastaje dah. Riječ je o kanjonu Doljanke na području sela Doljani i Sovići, smještenom uzduž neposredne sjeverne strane planinskog masiva Čvrsnice. Ovaj gotovo nepoznati, ali nevjerojatno fascinirajući, hercegovački kanjon, najbolje se može doživjeti dolaskom u njega od smjera Jablanice, te daljnjom vožnjom u pravcu zapada, pri čemu se u konačnici iz njega izlazi usponom na krajnjem zapadnom rubu, te 'naglim' dolaskom u samo uže područje Parka prirode Blidinje. Upravo se prolaskom kroz dno kanjona na njegovom krajnjem zapadnom dijelu prije uspona prema parku prirode kod sela Sovići, sa sjevernih strana ceste mogu susresti neobične stijene sastavljene od potpuno bijelog, kristalno snježnog gipsa, kao i raznolike tamne, žute, crvenkaste i smeđe škriljavce, te raznobojne većinom tamnije kamenje vulkanskog podrijetla. Sve ove neobične stijene, pripadaju najstarijem mezozojskom razdoblju trijasu te dijelom čak i još starijem gornjem dijelu paleozoika - permu. Vrlo je zanimljiva činjenica da ovako velika količina minerala gipsa ukazuje da su te stijene nastale prije odprilike 250 milijuna god. unutar jako slanih, tzv.hipersalinih laguna s ogromnom evaporacijom i visokim temperaturama zraka. Autor je kratkotrajnim pregledom ovih stijena pronašao i zanimljive uglavnom sitne fosile, sitne školjke, školjkama slične brahiopode, te male amonite, a moguće čak i trilobite ukoliko bi se radilo o sedimentima permske starosti. Uz ovo, još veću primamljivost dolaska na ovo područje, pokazuju od autora teksta, zamijećene znatne površine pravog sedimentnog pješčenjaka najvjerojatnije donjotrijaske starosti koji gotovo sigurno sadrže fosile amonita, školjki i drugih fosila, te što je najbitnije, riječ je o stijenama koje u paleontološkom smislu nisu uopće istraživane do sada. Još malo sjevernije u neposrednoj blizini gipsanih stijena nalaze se izdanci tamnosmeđih, crvenkastih i crnih potpuno drugačijih tzv.magmatskih stijena nastalih radom vulkana. One pokazuju da je negdje prije oko 220 milijuna god.unutar plitkog mora došlo do formiranja jednog vulkanskog luka s otocima vulkanima koji su šikljali lavu uokolo. Upravu zahvaljajući vulkanskim aktivnostima i prodoru magme kroz zemljinu koru u to vrijeme, nastali su danas nadaleko poznati tzv.jablanički graniti koji su u biti vrsta magmatske intruzivne stijene tzv.gabro. Osim gabra, navedenog gipsa, vulkansko-magmatskim aktivnostima tijekom srednjeg trijasa nastala su i značajna ali danas neiskorištena ležišta željezne rude sjeverno od sela Sovići prema Ramskom jezeru i kanjonu Rame.
U okviru kanjona Doljanke neizostavno je spomenuti poput Hajdučkih vrata također geomorfološki fenomen - stijenu zvanu Ilijina gruda - prisutnu na središnjem dijelu doline odnosno kanjona. Riječ o jedinstvenoj i do 100 m visokoj okomitoj piramidolikoj monolitnoj vapnenačkoj stijeni koja vizualnom atraktivnošću i impozantnošću, po autorovom dojmu, nadmašuje i već dobro 'razvikana' Hajdučka vrata. A da ni na samom atraktivnom izgledu ove stijene nije kraj, dokazuje njena gotovo nimalo iskorištena potencijalnost - koja je bez ikakve sumnje najveća za alpinističko penjanje te za vježbe penjanja svake vrste, usljed nevjerojatno pogodne okomice s južne strane ovog prirodnog monolita nastalog usljed jakih tektonskih pomaka u geološkoj prošlosti. Idući cestom od pravca Jablanice s lijeve pak strane, prije dolaska do Ilijine grude, fascinaciju izazivaju okomite jako visoke litice uslojenih vapnenaca potpuno obrasle upadljivim endemičnim stablima munike, koji ovdje rastu direktno iz stijene u vrlo egzotičnom obliku, pomalo nalik poznatom stablu baobaba s Madagaskara. Cijela pak sjeverna strana kanjona u dijelu kad se prođe monilit Ilijine grude, građena je također od gotovo okomitih bijelih masivnih vapnenaca gornjotrijaske starosti s mjestimično atraktivnim stršećim oblicima obraslim munikama. Sve ove stijene trijaske starosti nastale su prije skoro 200 milijuna god. unutar mjestimično plitkog, te mjestimično dubljeg dijela morskog dna preteče drevnog oceana Tethys, još drevnijeg oceana tzv.Paleotethys. Sve ove navedene osobine stijena i stijenske podloge upravo predstavljaju glavni uzrok - nevjerojatne i nagle promjene izgleda scenarija kad se uspinje od zapadnog kraja kanjona Doljanke od sela Sovići, te ulaska kroz tzv.Sovićka vrata u prostor Parka prirode Blidinje. U trenutcima ulaska sa smjera sjevera kroz Sovićka vrata, naime, naglo se pristupa i potpuno drugačijim stijenama, vapnenačkim bijelim stijenama koje grade pravi krški reljef, stijenama mezozojske jurske i kredne starosti, nastale na većinom plitkom morskom dnu s grebenima, u nekadašnjem oceanu Tethys. Tako se u neposrednoj okolici Blidinjskog jezera na sjevernijem dijelu Parka, mogu pronaći nalazišta očuvanih okamenjenih (fosiliziranih) koraljnih grebena s puževima nerinejama (Nerinea) unutar vapnenaca gornjojurske starosti. Ipak, kao posebno i dosada gotovo nepoznato nalazište mezozojskih fosila iz tetiskog oceana, potrebno je spomenuti bijele gotovo mramorne vapnence gornjokredne starosti uz put od Rakitna prema Blidinju na padini planine Bosiljna, gdje je autor razotkrio izuzetno očuvan greben s rudistnim školjkama - tzv.rudistima uz koje su još pronađeni i blokovi vapnenca prepuni puževa iz skupine Nerineidae i Actaeonellidae, tj. rodova Trochactaeon, Actaeonella, Ptygmatis, Plesioptygmatis i drugi oblici. Ovi puževi su na ovom lokalitetu unutar vapnenačkih komada prisutni s vrlo dobro očuvanim i prepoznatljivim presjecima, što predstavlja izuzetnu i ogromnu pogodnost za buduću točnu determinaciju svih prisutnih vrsta. Te ono što je možda i najbitnije spomenuti, da uz već ranije nedavno opisano nalazište puževa na Raškoj gori kod Mostara, ovo novootkriveno nalaziše predstavlja vrlo raritetno te time i iznimno vrijedno nalazište puževa kredne starosti na čitavom prostoru Dinarida.
U konačnici se može jasno zaključiti kako šire područje Parka prirode Blidinje, tek započinje otkrivati svoje prirodne potencijale, jednako atraktivne i primamljive, posve sigurno sve većem broju budućih posjetitelja, bilo svih onih koji dolaze sa sjevernih strana od smjera Sarajeva i Jablanice, bilo onih koji dolaze sa južnih i jugozapadnih strana od smjera Posušja, Tomislavgrada i Splita.

Geološka karta šireg područja PP Blidinje - autorski specijalno editirane OGK 1:100000 listovi Mostar, Imotski i Prozor - reference:

MOJIČEVIĆ, M. & LAUŠEVIĆ, M.(1973): Osnovna geološka karta SFRJ M 1:100 000, List Mostar (Basic geological map of SFRY 1:100 000. The Mostar sheet ). Beograd.

RAIĆ, V., AHAC, A. & PAPEŠ, J. (1967): Osnovna geološka karta SFRJ M 1:100 000, List Imotski

SOFILJ, J. & al. (1980): Osnovna geološka karta SFRJ i tumač, list Prozor 1 : 100 000 ( Basic geological map of SFRY 1:100 000. The Prozor sheet). Savezni geološki zavod Beograd:

KANJON DOLJANKE SJEVERNO OD ČVRSNICE:

Sjeverne padine Čvrsnice s južne strane kanjona obrasle egzotičnim munikama do visina od 1700m:

Ogromna gotovo okomita vapnenačka planina sa sjeverne strane kanjona iznad sela Doljani izgrađena od srednje i gornje-trijaskih bijelih vapnenaca nastalih u plitkom drevnom oceanu pretku Tethysa - tzv. Paleotethys-u:

Impozantna gotovo 100 m visoka okomita monolitna vapnenačka stijena tzv. Ilijina gruda:

Upozorenje na miniranost terena! - detaljna mapa položaja mina:

Permsko-trijaski sedimenti s gipsom i vulkanske stijene u okolici sela Sovići:

Snježno bijeli kristali gipsa

Pronađeni zanimljivi i zagonetni fosilići - brahiopodi, amoniti ili možda čak i trilobiti ?

Čitavi ogromni slojevi izgrađeni od snježno bijelog kristaliziranog gipsa.

Pogled na sjever iznad sela Sovići na žućkaste sedimente (pješčenjake i lapore) donjotrijaske a možda i paleozojske? starosti - s potpuno neistraženim fosilima kojih sigurno ima - amonita, školjki, možda čak i fosilnih kopnenih biljaka.

Pejzaž reljefa sjeverno od sela Sovići s opisom karakteristika vidljivih stijena.

Čudnovati fosili kretanja organizama tzv.ihnofosili, ili pak nekakvih algi? nađeni u trijaskim sedimentima uz put od sela Sovići prije ulaska u PP Blidinje.

Komad pločastog sedimenta s vidljivim ljušturama trijaskih školjki - sličnih rodu Myacites ili pak Avicula.

PARK PRIRODE BLIDINJE (od sjevera prema jugu):

Poznato skijalište i zimsko odredište - Risovac podno sjeverozapadne strane vrhova Čvrsnice.

Pogled na južne padine Čvrsnice u predjelu zvanom Bare s vidljivim žućkastim pjeskovitim stijenama eocenske starosti koje sadrže fosile tzv.foraminifera

LOKALITET BOSILJNA (UZ CESTU RAKITNO-BLIDINJE) - NALAZIŠTE FOSILIZIRANOG MORSKOG GREBENA S RUDISTIMA I PUŽEVIMA GORNJO-KREDNE STAROSTI PRIJE OKO 90 MILIJUNA GOD. ) Upper Cretaceous (Turonian) fossilized reef with giant rudists (Sauvagesia, Distefanella, Durania, Biradiolites, Radiolites) and gastropods (Actaeonella, Trochactaeon, Plesioptygmatis, Ptygmatis, Nerinea):

Pogled na porečni dio ljušture gigantskog rudista roda Durania.

Pogled na poprečne brojne presjeke ogromnih prstenoliko-cjevastih rudista iz skupine radiolitida okamenjenih in-situ ili u poziciji rasta tijekom života.

Pronađena fino očuvana zanimljiva okamenjena ljuštura rudista rod Distefanella (slike ispod):

Karakteristični spiralni presjek puža roda Actaeonella.

DIO IZUZETNO OČUVANOG RUDISTNOG GREBENA SA STOTINAMA FOSILIZIRANIH RUDISTA U IN-SITU POZICIJI RASTA - FOSSILIZED RUDIST REEF WITH IN-SITU RUDISTS:

PRONAĐENI DIJELOVI DREVNOG RUDISTNOG GREBENA SA BROJNIM PUŽEVIMA NERINEIDAMA I AKTEONELIDAMA (Plesioptygmatis, Trochactaeon, Actaeonella, Nerinea..) - Mass accumulation of Acteonellidae (Trochactaeon) and Nerineidae (Plesioptygmatis) in Turonian marble limestone near Nature Park Blidinje:

Pronađeni izuzetni primjerci presjeka puža roda Trochactaeonrelativno velikih dimenzija jedni uz drugih; i cjelokupnog uzdužnog presjeka (desno) i dva poprečna presjeka kućica ovih izumrlih puževa (lijevo).

Uzdužni presjek ljušture velikog radiolitidnog rudista.

Poprečni presjek puža Trochacteon s vidljivim čvorićima na rubu zavojnice kućice.

Dva poprečna gotovo kružna presjeka gigantskog rudista Durania.

Uzdužni gotovo kompletni presjeci puževa dugih i preko 15 cm - rod Plesioptygmatis.

BLOK PREPUN LJUŠTURA PUŽEVA PLESIOPTYGMATIS - Plesioptygmatis gastropod mass accumulation in marble limestone block:

POSUŠJE NA 'PJENI OD MORA' - OKAMENJENOG VALOVITOG PLIĆAKA DREVNOG TETHYSA IZ VREMENA EOCENA - PRIJE 45 MILIJUNA GODINA:

Da je šira okolica Posušja, pogotovo njegovog sjevernog dijela, već od ranije poznata po svom bogatstvu fosila raznolikih morskih životinja, već je relativno znana činjenica, no, spoznaja da i sami centar Posušja leži na pravom okamenjenom ili fosiliziranom stijenovitom morskom plićaku prepunom sačuvanih fosila, do sada je bila gotovo potpuno nepoznata.
Iako je na starije načinjenoj 'glavnoj' odnosno tzv.Osnovnoj geološkoj karti (OGK) na listu Imotski, na samom mjestu današnjeg centra Posušja ucrtana ograničena mala zona srednje-eocenskih stijena, ova zona nije dosada nikada pobliže istraživana u geološkom, te posebice u paleontološkom smislu. U okviru detaljnog paleontološkog istraživanja eocenskih sedimenata s fosilima u zapadnoj Hercegovini, posve slučajnim zastajanjem i snimanjem sivih i modrosivih vapnenaca i lapora neposredno kod groblja uz glavnu prilaznu cestu koja od istočnog rotora vodi u centar naselja, odmah su zapaženi okamenjeni ogromni ježinci (rodovi Conoclypus i Polyplacidia) te uz njih pojedini koralji i školjke. Idući u pravcu juga, tj.uniže cestom prema rotoru, neposredno s obje njene strane razotkriven je čitav okamenjeni drevni stjenoviti plićak s brojnim velikim ježincima, morskim spužvama, mahovnjacima, koraljima, školjkama te izuzetno zanimljivim i vrlo rijetkim fosilinim puževima. Malo pobližim zapažanjem laporovitijih i pjeskovitijih proslojaka, omeđenih tvrdim sivim vapnencima u kojima su veliki fosilni ježinci, u njima su pronađeni vrlo neobični okamenjeni puževi koji su se nakon analize uspoređivanja pokazali kao prava novo otkriće i vrijedna spoznaja. Naime, riječ je o puževima vrste Bellatara palaeochroma koja je poznata kao endem lokaliteta Monte Postale u sjevernoj Italiji. Uz ovo nadaleko poznato talijansko i svjetsko paleontološko nalazište, koje je između ostalog svjetski poznato po nalazima fosilnih riba eocenske starosti kod mjesta Bolca, navedena vrsta puža nađena je još samo na otoku Krku i to samo dva primjerka, pri čemu je samo jedan primjerak dovoljno očuvan, te pohranjen u zbirci Prirodoslovnog muzeja Rijeka kao jedini primjerak pronađen izvan nalazišta Monte Postale u Italiji http://www.lincei.it/pubblicazioni/rendicontiFMN/rol/pdf/S2000-03-03.pdf.
Gledajući samo u preliminarnom vidu, pronađene ove 'endemične' talijanske fosilne puževe (koji više sigurno nisu endemični), kao i sediment u kojima su nađeni ovdje u centru Posušja, već se može načiniti rekonstrukcija izgleda ovog drevnog morskog plićaka iz vremena eocena. Kad bi smo predočili ovu sliku vidjeli bi smo da se tadašnja morska obala pružala neposredno sa sjevernih strana samih stijena s fosilima ježinaca i puževa, negdje u pravcu od istoka na zapad možda neposredno kod crkve u Posušju. Idući od ove obale prema jugu, u pravcu Gruda i Imotskog, dubina ovog drevnog mora se blago povećavala pri čemu je dno bilo relativno stjenovito gdje su živjeli većinom, u odnosu na današnje, ježinci gigantskih dimenzija promjera čahure i do 20 cm, dok su unutar plitkih mjestimičnih kanala ispunjenih sitnijim pijeskom između stijena s ježincima, stanovali brojni primjerci puževa roda Bellatara, Pseudobellardia, Campanile, Cerithium, Diastoma i drugih vrsta.
Ove činjenice govore da šire područje Posušja s eocenskim sedimentima krije neprocijenjivo vrijedne fosilno sačuvane zajednice drevnih većinom izumrlih puževa, školjkaša, ježinaca, koralja, te raznih drugih organizama koji su živjeli unutar plitkog tropskog mora s brojnim većim i manjim koraljnim grebenima. Te, može se slobodno zaključiti, da brojne vrste ovih fosila, predstavljaju posve sigurno potpuno nepoznate elemente u dosadašnjim paleontološkim spoznajama, a mnoge od njih tek čekaju da budu otkrivene.

POSUŠJE - CENTAR - OKAMENJENI MORSKI PLIĆAK S VELIKIM JEŽINCIMA (neposredno uz cestu ispod groblja):

Okamenjeni ježinac (Conoclypeus) u trenutcima prije vađenja iz stijene

Još jedan 'ekstra'-veliki fosilni ježinac iz skupine tzv.pravilnih ježinaca (Regularia) - rod Polyplacidia.

Pronađeni kolonijalni koralji - s oblikom sitnih brojnih cjevastih grančica:

Dio iznad ceste od groblja prema rotoru - pogled na uslojene laporovito-pjeskovite vapnence sa fosilima puževa Bellatara paleochroma te drugim vrstama puževa, školjki, koralja, ježinaca i ostalih organizama iz vremena eocena:

Mali puž rod Tectus

Raritetni i (ne više) endemični Monte Postale puževi vrste Bellatara palaeochroma u trenutcima pronalaska:

Zanimljivi tzv.koralj samac ili solitarni koralj

Školjka rod Pecten -- općepoznati simbol kompanije Shell.

Još jedna fosilna školjka - najvjerojatnije neka od vrsti Perne.

Zanimljivi mali solitarni koralji:

VODOM ISPRANI I OČIŠĆENI FOSILI - JEŽINCI, PUŽEVI I KORALJI S NALAZIŠTA U CENTRU POSUŠJA:

Ježinci - rodovi Conoclypus i Polyplacidia:

Okamenjeni tzv.mahovnjak ili briozoa - u obliku grančice s vidljivim malim porama - organizam vrlo sličan koralju

Zanimljivi izduženi solitarni koralj

Puževi: Bellatara palaeochroma, Bellatara sp., Pseudobellardia, Cerithium, Campanile i dr.oblici:

DAORSON -EKSKLUZIVNO RAZOTKRIVANJE NEVJEROJATNOG MAJSTORSTVA DREVNIH GRADITELJA ILIRA DAORSA U KAMENOM ZIDANJU I PREOBLIKOVANJU ČITAVOG BRDA;

Daorson ili gradina Ošanići (Banje) - je - drevni kameni, odnosno bolje rečeno - megalitski grad star više od dvije tisuće godina smješten visoko na zaravnjenom krškom rubu litice na početku kanjona Radimlje s istočne strane, koji po mnogima predstavlja jedan od najatraktivnijih i najvrjednijih arheoloških lokaliteta u Bosni i Hercegovini. Najnovija detaljna analiza specijalno načinjenih snimaka sa malo manje posjećenih i znanih strana Daorsona (ili po nekima gradine u Ošanićima), pokazuje da je čitav širi prostor Daorsona, prava arheološka senzacija i atrakcija ne samo u Bosni i Hercegovini već i mnogo šire. Naime, iako je dosad čitav ovaj prostor u nekoliko navrata u zadnjih 60-ak godina detaljno arheološki istraživan, njegova detaljna rekonstrukcija, posebno ona arhitekturalno-građevinska - dijela zapadno od glavnog akropolskog prostora nije dosad nigdje, čak ni u stručnim arheološkim radovima načinjena. Kao što je i javnosti, tako je i arheolozima, dosada gotovo većinom glavnu tematiku istraživanja, i javnosti mjesto posjećivanja, predstavljao čitav kompleks koji se nalazi unutar i okolo najimpresivnijih megalitskih zidina na vrhu litice te na zaravni u istočnim smjerovima, dok naprotiv tome donji čitav padinski dio od vrha centralne gomile tzv.akropole pa zapadno sve do samog korita Radimlje i dan danas obavijen je mogli bi smo slobodno reći velom tajne, i to u smislu - što se sve krije tamo, kakvi su to točno objekti, koliko su stari, kako su točno izgrađeni, kakva im je detaljna arhitektura - na što ni danas nema u gotovo svim dosadašnjim arheološkim radovima o Daorsonu (ili gradine u Ošanićima) potpuno konkretnog i detaljnog odgovora na ova pitanja. Tu i tamo, uz naravno maksimalno uvažavanje svih dosadašnjih vrijednih istraživača ovog vjerojatno najatraktivnijeg arheološkog mjesta u BiH, ponegdje su napravljene (subjektivne) skice izgleda ovog padinskog dijela nazvanog Podgrađe, na kojima se već tada spoznalo da je riječ o vješto izgrađenim terasama i stambenim objektima. Osim toga, tijekom ranijih istraživanja uz otkopavanje i restauraciju megalitskih zidina s ulazom i dvjema kulama na vrhu litice, na ovim padinskim dijelovima pronađeni su vrlo značajni, ako ne i najznačajniji arheološki (pokretni) materijali iz vremena prapovijesti do antike, koji su vrlo jasno pokazali da je ovaj drevni grad naseljavala skupina Ilira s uvelike prihvaćenim helenističkim odnosno grčkim stilom življenja. Ovaj grčki tj.helenistički stil života najviše se ogleda u arhitektonskom stilu gradnje megalitskih zidina koji mjestimično imaju karakter pravih kiklopskih zidova. Upravo na glavnom megalitskom zidu dugom 54 m s ulazom i ostacima dviju četvrtastih kula, se najviše očituje helenistički stil arhitekture megalitskih zidova, a to je zidanje u otprilike pravilnim redovima sa slaganjem ogromnih višetonskih blokova isklesanih u paralelopipede s anatirozama ili bridnjacima.
Na internetu se može naići na pojedina pseudoznanstvena subjektivna 'maštovita' objašnjenja ovih zidina, kao npr. ona gdje se ovi zidovi upoređuju sa višestruko mlađim zidovima iz srednjeg vijeka iz Latinske Amerike, pa s onim u Egiptu i Turskoj s iznešenim floskulama u vidu fraza da je to 'neobjašnjiva metoda građenja' ili slično, što samo pokazuje ili svjesnu manipulaciju (needuciranim) čitateljima ili slušateljima ovakvih pseudoarheologa, ili pak ogromno neznanje i needuciranost takvih pseudoznanstvenika koji sami daju ovakve teze. Naime, na prostoru sjeverozapadne Grčke u regiji Epir, na otocima u Jonskom moru kao i u Albaniji postoje stotine gotovo identičnih megalitskih zidova i ilirsko-helenističkih kao i helenističkih naselja tj. gradova, za koje se nedvojbeno zna na temelju mnoštva pronađenog arheološkog materijala, da je riječ o razdoblju tzv.helenizma negdje u vremenu od 5. pa do 1. st. pr.Kr., što dakako gledajući na geografsku blizinu s Daorsonom, nedvojbeno, uz sve dosada nađene materijalne predmete u i okolo Daorsona (keramika, brončano-željezni predmeti, novci, šljemovi ..) dokazuje da je i sami Daorson sa svojim megalitskim zidom -upravo jedna ilirsko-helenistička građevina - naselje, iz vremena helenizma. Dakle, svatko onaj tko želi uspoređivati zidine Daorsona s drugim sličnim zidovima, u prvom redu bi obavezno trebao poći sa zidinama i gradovima iz Albanije i Grčke, kao npr.:
http://www.megalithic.co.uk/modules.php?op=modload&name=a312&file=index&do=showpic&pid=109783&orderby=dateD ,
http://www.panoramio.com/photo/49592993,
http://www.panoramio.com/photo/33923422
http://www.panoramio.com/photo/42029528
http://www.panoramio.com/photo/48252810

Ranije snimljen (jesen) glavni akropolski dio Daorsona:

Ulaz u akropolski dio kroz megalitski zid / Daorson - monumental gate trought megalithic walls

Pogled izbliza na dimenzionalnost tj.monumentalnost obrađenih i složenih blokova vapnenca gornjokredne starosti

Slika gore i dolje: pogled sa zidina južne kule prema jugu, i vidljivi ostaci podzida i niveliranih dijelova padine pri samom vrhu (markirano na slici dolje)

Megalitski zid uz ulazni dio

Pogled prema jugu i vidljivoj poznatoj (možda i najpoznatijoj) nekropoli stećaka - Radimlja (sredina gore)

Zanimljivi detelj lučnog nadsvoda u bočnoj strani glavnog ulaza kroz megalitski zid

Zapadni dio akropolskog zida - vidljiv fino isklesani gornji horizontalni rub velikih megalitskih blokova

Akropolski dio - pogled prema jugozapadu s centralnom prilično srušenom gomilom (sagrađenom još u starije prapovijesno kasnobrončano-ranoželjeznodoba;

Pogled prema sjeveru s akropolskog dijelu u pravcu planine Velež i kanjona Radimlje.

No, iako se s gotovo potpunom sigurnošću može kazati da je 'glavni' dio Daorsona na prostoru megalitskog zida s ulazom i kulama iz vremena helenizma, za padinski dio tzv.Podgrađa na padinama prema Radimlji nedvojbeno su nužna buduća detaljna arheološka istraživanja svih prisutnih arhitektonskih elemenata na ovom prostoru. Ono što najviše impresionira, te predstavlja potencijalnu buduću dodatnu atrakciju Daorsona, jest to što ustvari čitavo brdo, od samog dna s istočne strane korita Radimlje s cijelom padinom sve do samog vrha gdje su 'glavne' gradske zidine, predstavlja u potpunosti ljudski preoblikovan prostor pri čemu je autor, detaljnim pregledom specijalno načinjenih fotografija od smjera zapada prema istoku, razotkrio čitav niz majstorski napravljenih megalitskih podzida terasa, zidova, stepeništa, staza, kao i samih (stambenih ili ?) objekata mjestimično i velikih dimenzija uporedivih sa najpoznatijim glavnim megalitskim zidom na zaravni na vrhu litice. Malo detaljnijim pogledom jasno su se pokazale i druge impresivne arhitekturalno-graditeljske osobitosti drevnih Daorsa pri čemu se posebno mogu izdvojiti brojni rubni dijelovi stmih vapnenačkih padina u potpunosti nivelirani u horizontale i terase, te prave megalitske, kao i kiklopske zidove, napravljene na gotovo okomitim ili vrlo strmim dijelovima vapnenačke padine, slično kao u poznatog grada Inka Machu Picchu. Uz ovo sve, još su se 'ukazale' jasno vidljive drevne staze, putevi, te mjestimično i stepeništa podzidana klesanim vapnencima, koje su spajale međusobne niže s višim terasama i objektima na terasama. Vidljivo je i još dosta megalitski zidanih padinskih i terasastih dijelova koje samo daju naslutiti kakvu bi atraktivnost imao čitav ovaj prostor Daorsona nakon što bi se ovo sve detaljno i u potpunosti raščistilo od sve vegetacije, koja je posebice sad u proljetno i ljetno doba skoro u potpunosni poput prašume sakrila sve ove megalitske zidine i objekte. Iako je ovaj padinski prostor kao što je već navedeno ranije bio arheološki istraživan, fotografija, posebice onih na kojima se jasno vide svi ovi megalitski zidovi, podzide i objekti na padini posve ispod akropolskog 'najpoznatijeg' dijela Daorsona, na webu gotovo da se ne može pronaći te stoga ovaj fotoprikaz predstavlja svojevrsni ekskluzivni uvid u ovaj još uvijek tajnoviti i nepoznati dio Daorsona.

'NEPOZNATI' DAORSON - ZAPADNI DIO - PODGRAĐE - FOTOSPECIJAL:

SNAŽNA KIKLOPSKA (DELMATSKA?) UTVRDA KOD GRUDA - MOGUĆE DREVNO ILIRSKO SVETIŠTE ILI KULTNO MJESTO;

Sve brojniji i brojniji internetski prikazi kako ovdje, tako i na drugim web stranicama bez ikakve dileme svima jasno kao dan pokazuju činjenicu da je prostor Hercegovine prostor unutar čitave regije od Slovenije, preko Istre, Dalmacije, Crne Gore pa sve do Albanije, s daleko najvećim brojem megalitskih (prapovijesnih) lokaliteta predstavljenih gradinama, tumulima, (van)gradinskim naseljima, menhirima, ostacima nastambi i drugim zanimljivim megalitskim objektima, od kojih, što je najzanimljivije, velika većina nije uopće istražena, a čak veliki dio njih nije niti registriran kao arheološki lokalitet. Stoga se s pravom može kazati da svima onima koji istražuju megalite ili ih žele pronaći, otkriti i istražiti, hercegovačka regija s brdima i planinama izgrađenim od krškog kamena vapnenca predstavlja pravi el-dorado ili istraživački raj. Jer megaliti i megalitske građevine se nalaze i kriju doslovno pored svakog i manjeg i većeg naselja u Hercegovini te doslovno na svakom drugom brdu ili uzvišenju, a često i doslovno na svakom brdu.

Upravo jedna takva megalitska, bolje rečeno - kiklopska - građevina nalazi se u neposrednoj blizini Gruda u zapadnoj Hercegovini, pri čemu njezin naziv Mandina gomila uopće ne upućuje u to da je riječ ni više ni manje već o jednoj od najmoćnijih hercegovačkih gradina odnosno prapovijesnih ilirskih utvrda izgrađenoj od enormne količine, mjestimično ogromnih kiklopskih blokova gornjokrednog vapnenca. Dolaskom do pred ovu gradinu i obilaskom njezinih bočnih i vršnih dijelova zamijećuje se i druga zanimljivost a to je da su bedemi i zidovi kao i podzide na ovoj gradini ostali poprilično dobro očuvani pri čemu se, dolaskom na lice mjesta i uvidom izgleda samih bedema izbliza, jasno može načiniti rekonstrukcija izgleda ove impresivne kamene prapovijesne građevine. U općenitom smislu ova velika prapovijesna građevina je imala oblik ogromne kupole ili krnje kupe s dva izduženo lučna bedema u gornjoj višoj polovici koji se pružaju sa sjeverozapadnih, zapadnih i južnih strana, dok se sa sjeverne strane nalaze stepeničasto-terasasti pravolinijski niži bedemi s pružanjem od istoka prema zapadu, te ono što je u arhitekturi čitavog ovog objekta možda i najzanimljivije - na čitavom jugozapadnom i južnom dijelu podnožja ostali su očuvani masivni temeljni podzidi, ustvari pravi kiklopski zidovi s blokovima mjestimično teškim i po nekoliko tona. Osim oblika kiklopskih podzida, jasno se mogu prepoznati uz njih nadograđene dijelove otprilike polučetvrtastih ili lučnih kula također s pravim megalitskim odnosno kiklopskim zidovima.

Dva su glavna pitanja koja se vezuju za ovu megalitsku javnosti prilično nepoznatu građevinu; prvo - tko su bili pravi graditelji i naseljenici ove gradine, te drugo - koja je prava svrha građenja ovako moćne kamene građevine za razliku od brojnih neposredno smještenih drugih gradina ili velikih tumula s puno manje impresivnijom arhitekturom i impozantnošću ? Odgovor na prvo pitanje možda je i jednostavniji ako uzmemo u obzir relativno česte dosadašnje nalaze (metalnih predmeta, keramike itd.) iz relativno neposrednih gradinskih lokaliteta koji su jasno svrstani ka srednjodalmatinskoj grupi ili pak delmatskoj ilirskoj skupini. Stoga bi se relativno pouzdano pripadnost ove moćne gradine Mandina gomila mogla pripisati upravo Delmatima, ili u najkrajnjem slučaju precima Delmata ili Pradelmatima ukoliko moćne kiklopske zidine iz temelja gradine datiraju još iz brončanog doba. Svakako i jedino će neka buduća detaljnija arheološka istraživanja pokazati točniji odgovor na ovo pitanje. No odgovor na drugo pitanje, teško da i ponajbolji arheolozi mogu dati, i to ponajviše iz razloga što odgovor na ovo pitanje izlazi posve iz tipičnih arheoloških okvira razmišljanja i istraživanja te ulazi u domenu metafizike i nečega što samo možemo svi jednako, ili pak proizvoljno, pretpostaviti. S obzirom na autorov izravni terenski uvid na licu mjesta s detaljnim snimanjem čitave gradine, te usporedbom s ostalim okolnim gradinskim lokalitetima, pretpostavka je da bi glavna svrha izgradnje ovog moćnog prapovijesnog objekta kod Gruda bila u kultnoj svrsi kao svojevrsno drevno kameno svetište (pra)Delmata ili pak svojevrsno (pra)ilirsko specijalno mjesto štovanja sunca i arheoastronomskih događaja.

Sve u svemu, nesumnjivo je da se u ovom dijelu zapadne Hercegovine relativno jednostavno dostupno pristupanju, nalazi impozantan i atraktivan prapovijesni megalitski objekat koji je itekako vrijedan zaštite, promocije i iskorištavanja u turizmu i lokalnoj baštini te koji zajedno s ostalim brojnim sličnim prapovijesnim (pra)ilirskim gradinama i tumulima nesumnjivo predstavlja potencijalni i još uvijek neprepoznati ogromni turistički brend ovog kraja.

Mape položaja gradine 'Mandina gomila' neposredno istočno od Gruda:

Pogled prema bedemima 'Mandine gomile' od smjera zapada:

Jedan od brojnih, od strane nekadašnjih prapovijesnih žitelja ovog mjesta, postavljeni ogromni megalit na posebno okonturenim terasama također sa masivnim podzidama

UPOZORENJE I OPREZ ! - Nejverojatna ali vrlo opasna, mimikrija - poskok (Vipera ammodytes) najotrovnija europska zmija - gotovo potpuno stopljena s okolišem - čuva ovu gradinu, kao i mnoge druge u Hercegovine već od sredine proljeća pa do prvog većeg leda u 11.mjesecu:

Bedemi (mjestimično kiklopskih karakteristika) na zapadnom dijelu van gradine, kao bedem tzv.vangradinskog naselja

Bedemi, megaliti i kiklopski zidovi (podzide) Mandine gomile / Megalithic (cyclopean) walls on the Illyrian hillfort:

Vidljivi ogromni megalitski, mjestimično poluobrađeni, blokovi vapnenca koji čine kompletan temelj i osnovu čitave ove ogromne kamene građevine

Ogroman višetonski blok ispod kojega se nalazi nekakav (manji) otvor

Sjeverna strana vršnog dijela 'Mandine gomile' s vidljivim nižim terasastim zidovima

Zapadni dio vršnog dijela gradine:

ZABORAVLJENA PRAPOVIJESNA 'PIRAMIDA SUNCA' - tzv. Sridnja Gomila NALAZI SE NA SPEKTAKULARNOM POLOŽAJU IZNAD MOSTARA NAD KANJONOM PODRUŽJE / Real Bosnia&Herzegovina ancient (Pre)Illyrian pyramid is located in Mostar city;

Bez ikakve sumnje je opravdana činjenica da je današnji najprepoznatljiviji turistički simbol, odnosno brend grada Mostara u okolici pa i u svijetu - srednjovjekovni Stari most koji je uvršten i pod samu UNESCO baštinu. Riječ je o vrhunskom kulturno-povijesnom spomeniku - ili graditeljskoj baštini predstavljenoj svima poznatoj vizuri starog kamenog lučnog mosta preko rijeke Neretve s velikim kulama s obje strane kraja mosta na obalama.
No pored Starog mosta, Mostar posjeduje još jedno, s obzirom na starost i oblik, svojevrsno pravo arheološko čudo, koje je međutim javnosti pa i stručnjacima, gotovo u potpunosti nepoznato. Potencijalna atraktivnost i mističnost krije se u tome, što je riječ ni manje ni više već o drevnoj kamenoj prapovijesnoj piramidi ili piramidolikoj građevini stepenaste konstrukcije u cijelosti izgrađenoj od strane drevnih najvjerojatnije prailirskih brončanodobnih stanovnika ovog područja, koje ustvari možemo slobodno nazvati pramostarcima. Osim ove prapovijesne kultne građevine u obliku stepenaste piramide stare oko 3000 godina, možda i više, na ovom istom području uzduž hrbata s južne strane fascinantnog poput Paklenice, kanjona Podružje, razotkriveni su ostaci drevnog brončanodobnog grada neposredno iznad Domazetovih kuća, uz što su još razotkriveni ostaci dviju također piramidolikih prapovijesnih gomila uviše prema samom vrhu ruba klisure, pri čemu se na prvoj gornjoj piramidolikoj 'gomili' nalazi mjestimično očuvan i pravi megalitski (kiklopski) zid od ogromnih neobrađenih blokova vapnenca. Sve ove zaboravljene prapovijesne građevine nalaze se na krajnjem obodu brda Orlac sjeverozapadno od Vihovića.

Mostarska prailirska stepenasta piramida / Recently rediscovered Europe-an pyramid builded by ancient Illyrians on the limestone cliffs above Mostar city in Herzegovina

Pojedini će vjerojatno ovu prapovijesnu 'mostarsku piramidu' pokušati dovesti u vezu s tzv.'visočkim piramidama' odnosno piramidolikim brdima od neogenskih sedimenata kod Visokog u srednjoj Bosni, no takva veza uopće ne postoji, niti se ovo može dovesti u bilo kakvu vezu. Prvenstveno u startu kao glavni razlog nepostajanja bilo kakve veze između ove mostarske prapovijesne brončanodobne piramide (kao i drugih hercegovačkih ilirskih 'piramida' -da! ima ih još) i visočkih 'piramida' - treba navesti to dau slučaju tzv.visočkih piramida ne postoji zasada još niti jedan svima jasno očiti dokaz da je nekoliko čitavih brda u okolici Visokog, navodnih piramida - uopće izgrađeno od ljudske ruke, dok se mostarske piramidalne gomile kao ljudske građevine vide doslovno iz svemira, tj. na satelitskim snimcima, a pogotovo pobližim pogledom. Pravo čudo stoga predstavlja ovaj (pra)ilirski stepenasti piramidalni tumulus, koji ustvari nije tumulus već jedna drevna, kamena kultna ili obredna (ritualna) građevina locirana neposredno na padini strmog vapnenačkog brda iznad sjeverozapadnog dijela grada Mostara.

Mapa položaja prapovijesnih piramidalnih građevina:

Kombinirani satelitski snimak prailirske stepenaste piramide uz sami rub kanjona Podružje

Glavne zasluge otkrića i javnog predstavljanja ove jedinstvene prapovijesne građevine, ne samo mostarske i hercegovačke, već i u okviru čitavog prapovijesno-ilirskog prostora od Istre, preko Dalmacije, jugozapadne i jugoistočne Bosne, čitave Hercegovine, pa do Crne Gore, pripadaju arheologu Petru Oreču, koji je ovaj arheološki lokalitet razotkrio krajem 80ih god.i početkom 90 ih god. prošlog stoljeća, pri čemu je čak iznio i njegov relativno detaljan opis uz subjektivnu konotaciju i osvrt namjene ovog objekta u prapovijesti. No, kako je nažalost gotovo odmah nakon ovog otkrića započeo rat na ovim prostorima, tako karakteristike, pa i znanje o samom postojanju ovakve prapovijesne baštine, padaju u potpuni zaborav. Ipak, ono što je najsvjetlija točka jest to da je upravo možda zbog te zaboravljenosti, ova drevna kamena građevina ostala u velikoj većini dobro očuvana pri čemu ogromno čudo predstavlja sama takva činjenica da su na objektu ostale gotovo u izvornom arhitektonskom obliku očuvane terase izgrađene prije više od 3000 godina. Nedavnim terenskim obilaskom ovog prostora kao i same ove drevne stepenaste piramide od strane autora pronađeni su i drugi drevni kameni prailirski objekti uviše od same piramide pri čemu se posebice ističe najgornja također piramidolika gomila na najvišoj isturenoj stijeni na spektakularnoj poziciji iznad kanjona Podružje s pogledom na čitavo mostarsko područje.

Starost, pripadnost i drevna namjena mostarske prapovijesne piramide:
U radu Petra Oreča (Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškog,Godišnjak br.29, Sarajevo, 1991) dan je dosta detaljan opis ovog stepenastog piramidalnog 'tumulusa' gdje se uz opis same građevine daju činjenice i same svrhe ili namjene korištenja ovog objekta u vremenu kad je izgrađen. U pogledu arhitekture nedavnom autorovom prospekcijom uvidjelo se da čitav izgrađeni tumulus ima približan oblik blago zaobljene izduženo kvadratične piramide koja sadrži tri strane sa stepenastim zidovima, dok je sa sjeverozapadne strane prislonjena uz prirodnu vapnenačku strminu. Petar Oreč u svom radu gdje i po prvi put daje opis ovog objekta, navodi i opisuje 5 do 6 terasa sa južnih strana te ih u skici tlocrta iscrtava dosta kružno. No autorovim snimanjem i prospekcijom (fotogalerija-dolje) uvidjelo se da broj izgrađenih ozidanih terasa ili stepenica veći i iznosi najmanje 8 stepenica, pri čemu su one najdonje i najniže pri samoj bazi piramide slabije prepoznatljive jer su se osule usljed dugog vremenskog perioda, potresa, atmosferilija, snjega, vode i slično. Osim toga zapaženo je kako su pri vršnim stranama gornje terase konstruirane više u prelazu pod pravim kutem negoli polukružno kako je to Petar Oreč skicirao, pri čemu su se također ovi djelovi rubova strana osuli te se tek djelomično naziru. Iznad gornje strane izvan zapadnog ruba 'tumulusa' od strane autora pronađeni su postavljeni granični megaliti velikih dimenzija u obliku megalitskog zida, koji u ranijem Orečovom radu nisu bili opisivani. No, najzanimljivija od svega jest sama svrha ili namjena ovoga jedinstvenog arheološkog objekta u domeni prapovijesti. Gotovo neosporno se, i od strane Oreča kao i drugih navedenih arheologa u ovom radu, daje zaključak kako je riječ o specijalnoj kultnoj prapovijesnoj građevini na kojoj su izvođeni posebni obredi. Petar Oreč tom prilikom iznosi izvanredan opis vrlo vjerojatne svrhe ove mostarske piramide, a to je da je ona služila, baš poput majanskih i astečkih piramida, za drevne obrede poštivanja sunca pri čemu su se najvjerojatnije takvi obredi odvijali na dan zimskog ili ljetnog solsticija. S obzirom na ovakvu jedinstvenu arhitekturu u obliku stepenaste piramide kakva nije očuvana gotovo ni u jednog za sada poznatog prapovijesnog tumulusa na prostoru od Istre pa do Crne gore, kao i s obzirom na prostorno-reljefni položaj na visokom rubu klisure iznad kanjona, okrenutim prema istočnim i južnim stranama, gotovo je nedvojbeno da se s ove mostarske piramide štovalo izlazeće sunce, temeljem čega se potpuno opravdano ova piramida može nazvati mostarska piramida sunca.
Uvažavajući sve ove jasno uočljive karakteristike, možemo slobodno kazati kako Mostar posjeduje, uz svjetski poznati Stari most, još jedan povijesno-arheološki brend, koji će u posve sigurno u budućnosti postati vrijedan valorizacije, zaštite i promidžbe, kako u turizmu tako i u edukativnom smislu. Najbolji prijedlozi za početni oblik valorizacije ove zaboravljene mostarske kulturno-povijesne baštine jest prvotno kompletno raščišćavanje od vegetacije okolo kao i na samoj drevnoj piramidi tijekom kasnojesenskog, zimskog ili ranoproljetnog perioda, nakon čega se može urediti i sama pristupna stazica do ove drevne građevine, kao i do onih smještenih uviše iznad nje. Ovo će zasigurno biti zanimljivo svim ljubiteljima planinarenja, trekinga i avanturizma, posebice planinarskim društvima koji djeluju na ovom dijelu Mostara, pogotovo stoga što je upravo pristupna staza prema ovim mostarskim 'piramidama' danas gotovo zaboravljena planinarska staza ranije označena znakovima. Te, ono što je svakome jednostavno dostupno jest činjenica da se iz gotovo svih dijelova grada Mostara s malo boljim fotoaparatom može zumirati i jasno dobro uslikati ova drevna kamena piramida, pri čemu se najbolja takva mogućnost pruža fotografirajući iz sjevernih mostarskih kvartova - Centar II, Rudnik, Zalik, Vihovići i Skakala.
No, gledajući ranije genijalne istraživačke radove iznimnog bosanskohercegovačkog arheologa Petra Oreča, uviđa se postojanje još ovakvih sličnih prapovijesnih (brončanodobnih) kamenih ozidanih građevina s oblikom gotovo prave piramide. Ovom prilikom možemo samo otkriti ovdje, da se jedna takva gotovo prava prapovijesna piramida opisana u jednom ranijem Orečovom radu, krije u posuškoj općini, a druga na prostoru ljubuške općine. Uz ove ranije pronađene, no danas potpuno zaboravljene Orečove hercegovačke prailirske piramide, od strane autora su i u drugim dijelovima Hercegovine detektirani prapovijesni ili pak ilirski 'tumulusi' kostruirani, odnosno izvorno izgrađeni u obliku gotovo pravilnih piramida. Te se stoga kao glavni i najzanimljiviji zaključak može reći to da vrijeme razotkrivanja pravih drevnih kamenih prapovijesnih piramida na prostoru ove zemlje tek predstoji, a takve, i zasada jedine, bosanskohercegovačke prave drevne piramide nalaze se diljem hercegovačkog krškog područja.

Fotografije načinjene s kraja Avenije u Centru II:

Zumirana piramidalna prailirska gomila na najvišem fascinantnom položaju gotovo na vrhu klisure iznad kanjona:

PRAILIRSKA STEPENASTA PIRAMIDA - SRIDNJA GOMILA NA BRDU ORLAC:

Slike gore: jugoistočna strana prapovijesne piramide

Sjeverna strana

Pronađeni specijalno obzidani drevni tron za povlaštene pripadnike drevnih (pra)ilira, vjerojatno glavne 'vračeve' koji su sjedeći na ovom tronu vršili obrede posvećene suncu:

Jugozapadna strana (slika gore i dolje)

Spektakularan vidik na grad Mostar s ove drevne mostarske kamene piramide:

Poznati Stari most - Famous Old Bridge in Mostar

Put prema drugoj, gornjoj, piramidolikoj prailirskoj gomili-građevini s megalitskim (kiklopskim) zidom:

Okomiti vapnenački obronci južnog dijela kanjona Podružje

Pronađeni namjerno od strane prailira postavljeni zanimljivi megalit tonske težine u obliku piramide s još jednim malim kamenom na vrhu njega - s kojom svrhom ostaje zagonetka ?

Dio najnižeg megalitskog zida gradine koja je razotkrivena ovdje visoko ponad okomitih litica kanjona:

Slike gore: fascinantni i gotovo nikako promovirani kanjon Podružje - novi neotkriveni avanturističko-planinarski potencijal područja Mostara

Pogled na tipove stijena uz rub kanjona - relativno debelouslojeni gornjokredni (turonski) vapnenci

Razotkriveni pravi megalitski-kiklopski zid od ogromnih neobrađenih blokova vapnenca neposredno ispod isturen zanimljive velike vapnenačke stijene / Megalithic (Pra)Illyrian wall on the spectacular place high above verticale canyon rocks:

Još jedan namjerno na ovom mjestu (s kojom svrhom?) postavljen višetonski megalit

Megalitski zid u nastavku donjeg južnog ruba ove gradine:

Isječak teksta i skica mostarske 'stepenaste piramide' iz rada Petra Oreča (Prapovijesna svetišta kod Mostara i u Miletini kod Ljubuškog,Godišnjak br.29, Sarajevo, 1991):

Jasno vidljivi izgled tlocrta ovog nepoznatog prapovijesnog mostarskog spomenika na ortofoto snimci:

VELIKI MEGALITSKI STEĆAK UZ DVA MOGUĆA PRAPOVIJESNA PRAILIRSKA MEGALITA NA DREVNOM SVETOM BRDU / Megalithic tombstone near Posušje with the base of prehistoric megalits;

U smislu arheološko-povijesne baštine prisutne u Bosni i Hercegovini, i djelomično u okolnim zemljama, većini je zasigurno najpoznatija ona baština pod nazivom stećci. Stećci su izvanredni i jedinstveni pravi pravcati megalitski spomenici drevnog srednjovjekovnog graditeljstva s daleko najvećom koncentracijom u Bosni i Hercegovini, a posebice u Hercegovini. Jedan od današnjih najpoznatijih lokaliteta sa stećcima je čuvena nekropola stećaka Radimlja kod Stoca. Osim nje, također u blizini Stoca nalazi se još jedna, javnosti slabije poznata, no ništa manje atraktivna, nekropola stećaka Boljuni u istoimenom selu, gdje su stećci jedinstveni po svojim natpisima na njima. Zbog svog jedinstvenog izgleda i načina obrade divovskih kamenih blokova redovito teških i po nekoliko tona, pa čak i preko 20 i više tona, stećci već odavno privlače pažnju svekolike javnosti, kao i istraživača arheologa ili povjesničara koji pokušavaju dokučiti sve tajne ove vjerojatno najzanimljivije i najizrazitije arheološko-povijesne baštine ove zemlje. Neophodno je reći vrlo pozitivnu stvar vezanu za stećke, a to je - da će se stećci vrlo uskoro uključiti i biti priznati kao UNESCO svjetska baština. Tako danas o stećcima možemo pronaći vrlo mnogo opisa, razmatranja, pri čemu se velik dio njih dosta međusobno razlikuje po pitanju opisa, svrhe, starosti pa čak i oko samog imena ili naziva kojima 'bi se trebali' nazivati ovi dragocjeni hercegovački kameni megalitski spomenici. Pa tako npr. ako uzmemo radove ili teorije od 10ak istaknutijih povjesničara ili arheologa s temom o stećcima zamijetit ćemo skoro pa i 10 potpuno različitih objašnjenja, teza ili teorija o njima. Iz tog razloga autor neće ulaziti u ovakvo 'teoretsko' diskutiranje već će se u nastavku teksta opisati i prikazati jedan, javnosti gotovo potpuno nepoznat stećak kod sela Vir na zapadnom dijelu općine Posušje, koji svojim položajem na vrhu brda odnosno na samom vrhu velike prapovijesne, prailirske, gomile, svojom impozantnošću i grandioznošću s izgledom poput kakva divovskog uspravnog kamenog spomenika, zasigurno predstavlja jedan od najmonumentalnijih stećaka na širem području. Ta monumentalnost koja naprosto oduševljava posjetitelja u trenutcima zamijećivanja ovog stećka kad se pogleda od podnožja gomile prema samom vrhu, posebice je uvećana zbog toga što je ovaj stećak sam samcat postavljen na ovo za stećke netipično mjesto. Dolaskom na sami vrh velike prapovijesne gomile jasno vidljiva činjenica postaje ta da ovdje uopće nije riječ o tipičnoj nekropoli stećaka, već da je veliki monumentalni stećak izgrađen i postavljen s nekim možda i drugim ciljem negoli kao nadgrobni spomenik točno na najvišu kotu ovog brda i prapovijesne gomile odnosno gradine. S istočne pak strane velikog stećka nalaze se dva relativno manja no također velika megalita u obliku položenih grubo obrađenih kvadratičnih stećaka. Pobližim pogledom na njihov izgled uviđa se da ovi stećci, ukoliko to uopće jesu po izvornosti vremena gradnje, nisu gotovo nimalo ukrašavani pa čak niti obrađeni po rubovima što u potpunosti odudara od glavnog monumentalnog stećka na vrhu koji sa svojom visinom od preko 2 m, te oblikom jako visokog sljemenjaka dominira čitavim ovim mikroprostorom. Na stećku se jasno prepoznaje izrezbareni/isklesani motiv tri životinje, najvjerojatnije jelena ili konja u sredini te dva psa sa strane, pri čemu izgleda kao da je pas s desne strane okrenut glavom prema puno većem jelenu ili konju. Uz ovaj motiv na stećku su isklesani motivi pletera kao i velikog mača s cvjetnom rozetom u srednjem gornjem dijelu dužine mača. Nadalje, vrlo zanimljiv mogući uzrok nastanka ovog stećka, osvjetljava se, od strane autora zamijećenim pravim prapovijesnim megalitskim zidom koji čini jugoistočni granični krak glavne vršne gomile. Ovaj drevni megalitski zid bez ikakve sumnje seže u prapovijesna vremena možda i prije više od 3000god., pri čemu je izgrađen od strane Prailira ili IliraDelmata u isto vrijeme kad su sagradili i veliku gomilu na vrhu brda. Shodno ovome vrlo je opravdano izvući zaključak kako i druga dva 'stećka' koja se nalaze podno istočne strane velikog stećka, predstavljaju ustvari megalite iz doba prapovijesti, i to megalite koje su prvotno na ovo mjesto ili u blizinu, postavili i donijeli prvi stanovnici ovog brda a to su Prailiri ili delmatski Iliri. Gledajući sami položaj ove prapovijesne prailirske gomile naslućuje se da je ovo mjesto još od prapovijesnih vremena bilo posebno sveto mjesto, u kojem su se izvodili tadašnji obredi ovih drevnih naroda, pri čemo je vrlo vjerojatno riječ o solarnom svetištu. Ako nadalje gledamo daljnji vremenski kontinuum logičnost se sama od sebe nameće, i zaključak koji proizilazi jest taj da su se ovakva prvotna drevna sveta mjesta, sveta brda i sveti vrhunci konstantno koristili kao takvi. U prapovijesti su obično bila svetišta posvećena suncu, na kojima su se u srednjem vijeku gradile starokršćanske crkve te mjestimično postavljali i stećci, da bi u ova naša vremena na mnogim ovakvim mjestima bili postavljani veći ili manji križevi. Te na kraju kao vrlo jaki dokazi koji idu u prilog tome da sigurno dio stećaka koji se nalaze na vrhuncima brda i (pra)ilirskih gomila, potječe od samih Prailira i Ilira, mogu se navesti slučajevi od strane autora istraženih gradinskih lokaliteta u Hercegovini na kojima su na gomilama ili uz njih pronađeni veliki izduženi poluobrađeni lli neobrađeni kvadratični megaliti (fotogalerija-dolje), koji kao takvi sigurno nisu mogli ostati nezamijećeni u srednjovjekovno doba kad su se podizali stećci.
Na internetu se mogu naći mnogi stručniji kao i oni nestručniji osvrti na stećke pri čemu se jedan vrlo zanimljiv osvrt može naći na linku: http://udruga-kameleon.hr/tekst/2163/

Mapa položaja monumentalnog stećka

PRAILIRSKA GRADINA (GOMILA) I VELIKI STEĆAK NA VRHU:

Zamijećeni izvorno prailirsko-ilirski granični istočni bedem od velikih neobrađenih megalita

Slika gore i dolje: druga dva 'stećka' podno velikog stećka s jugoistočne strane sa zamijetljivim izgledom grubo obrađenih kvadratičnih blokova bez ikakvih tragova urezanih motiva - vjerojatno podrijetlom izvorno od Prailira ili Ilira Delmata.

(PRA)ILIRSKE GRADINE I GOMILE SA VELIKIM (STEĆKOLIKIM) MEGALITIMA U HERCEGOVINI - DOKAZI MOGUĆEG PUNO STARIJEG PODRIJETLA STEĆAKA (slike dolje):

(Pra)Ilirska velika gomila nedaleko od gomile s gore prikazanim stećkom, na sjevernom dijelu sela Vir:

Ilirska (Daorska?) gradina neposredno sjeverozapadno od Stoca:

Ilirska (delmatska) gradina iznad izvora Borak i Lončarevih mlinica:

Prapovijesna (ilirska) gradina iznad Čuljkova vrela - kod Klobuka i Tihaljine:

Prapovijesna (delmatska) gradina na Magovniku kod sela Čerigaj (Široki Brijeg):

Prapovijesna (ilirska) gradina na brdu Humac na Mostarskom blatu kod sela Međine:

Ilirska megalitska gradina u Mokrom (Široki Brijeg):

Ilirska (delmatska) gradina/svetiše na brdu Pit iznad Gorice (Grude):

Prapovijesna ilirska (daorska) gradina Zvonigrad iznad Pologa nad Mostarskim blatom:

Prapovijesna (daorska?) gradina iznad Goranaca:

Prapovijesna gradina-naselje iznad Pologa:

i plus još mnoge druge prapovijesne (pra-ilirske) gradine i gomile u Hercegovini.....

POTENCIJALNA NOVA TURISTIČKA ATRAKCIJA NEUMSKOG PODRUČJA - MONUMENTALNA ILIRSKA-KIKLOPSKA GRADINA 'KUĆETINE' - JOŠ JEDAN NEPOZNATI 'DAORSON':

U zadnje vrijeme sve se više pokazuje da je Hercegovina jedna ogromna arheološka misterija. A kolika je misterija, pokazuje prisutnost drevnih megalitskih prapovijesnih gradova diljem Hercegovine koji ne samo da nisu poznati široj javnosti, već i struka zna vrlo malo, ili gotovo nikako o njima. Posebnu atraktivnost među ovakvim povijesnim ostacima imaju kameni gradovi ili gradine sa očuvanim tzv.megalitskim ili kiklopskim zidovima od 'na suho' složenih ogromnih blokova kamena, često težih i od par tona. U svijetu je najpoznatiji takav lokalitet famozna Mikena na sjeveroistoku Peloponeza u Grčkoj. U nas je isto tako nedvojbeno najpoznatiji i najatraktivniji lokalitet -ilirsko helenistički grad Daorson kod Stoca. Na veliko iznenađenje svih ljubitelja starina u Hercegovini, u pojedinim djelovima otkriveni su još neki slični prapovijesni gradovi ili gradine s kiklopskim zidinama od klesanog kamena, pri čemu posebno vrijedi spomenuti vjerojatno delmatski kiklopski grad-gradinu u Mokrom kod Širokog Brijega. Uz Mokro u Hercegovini sve više pažnju plijeni atraktivna ilirska gradina tzv. Zvonigrad na brdu iznad Mostarskog blata gdje se nalaze kiklopske zidine vrlo slične onima u Daorsonu.

No, da se još jedna prava izgubljena hercegovačka Mikena krije na području Neuma tj.kod sela Gradac u neumskom zaleđu, dosada je predstavljalo potpunu nepoznanicu među širom javnosti. U stručnom arheološkom smislu ovaj drevni grad - tzv.Kućetine opisan je dosta kratko s nekoliko rečenica unutar arheološkog leksikona BiH. Tu je i navedeno postojanje ostataka kuća od obrađenog prizmatičnog kamena. No, detalja s te gradine, a posebice snimljenih zidova na ovoj gradini, gotovo da se nigdje ne može pronaći, a bilo kakvih istraživanja nije nikako bilo dosada. Ovaj razlog, zajedno s pojedinim pretpostavkama unutar par knjiga o Župi Gradac da bi se na njegovom prostoru moglo nalaziti helenističko naselje, nagnalo je autora ovog teksta da napravi obilazak ove gradine. Probijanjem kroz gusto zaraslo mediteransko grmlje i makiju te dolaskom do pred samu gradinu pred njen zapadni dio, ukazuje se prizor koji daje neopisivo 'avanturističko' oduševljenje i iznenađenje - velike ruševine drevnih građevina sa zidovima od fino složenih kiklopskih blokova kamena. Dolaskom pobliže i razmicanjem žilavog i trnovitog grmlja pred očima se ukazuju pružanja u više smjerova pravog megalitskog (kiklopskog) zida s mjestimičnim četvrtasto isklesanim kamenjem. Daljnim obilaskom pronađeni su brojni dijelovi kiklopskih zidina sa obrađenim ili poluobrađenim četvrtastim blokovima kamena koji ukazuju da se ovdje na jednom vrlo velikom prostoru iznad čitavog istočnog dijela Gradačkog polja, gotovo nedvojbeno nalazilo veliko helenističko naselje, tj. grad - za kojeg su dosada bile samo pretpostavke. Da oduševljenje bude još veće, u nastavku penjanja i pogledom s vrha prve velike utvrde na zapadnom kraju - razotkriva se ogromna, i od dosadašnjih pretpostavki, mnogo veća površina prostiranja ovog drevnog kamenog grada. Tako čitav, bar dosada spoznati, predio grada obuvata 4 vrha brda na istom pravcu iznad polja, te širok pojas sa sjevernih strana ovih brda prema selu Broćanac, te južne padinske strane prema Gradačkom polju. Autor je obišao oko 60 posto (pretpostavljene) površine grada pri čemu se razotkrila zanimljiva činjenica da se uključujući na brdima vršne građevine, po čitavoj sjevernoj padinskoj blago nagnutoj strani nalaze na stotine metara, gotovo kilometarskih pravih kiklopskih zidova, mjestimično s izraženim helenističkim stilom gradnje, pri čemu su jako obrasli u gusto grmlje, a nerijetko se pružaju i unutar guste mediteranske zimzelene šume od hrasta crnike, zelenike, graba i drugih biljaka. No osim jako evidentnog helenističkog stila na mnogim dijelovima bedema uočava se i stariji predhelenistički stil kiklopskog zidanja s ogromnim neobrađenim blokovima, što daje i svojevrsnu mogućnost da su prve kiklopske zidove ovdje izgradili drevni i misteriozni Pelazgi.

Na mnogim dijelovima ovog drevnog ilirskog grada posebno zapanjuju grandiozni blokovi vapnenca s mjestimičnom težinom često i preko 2 tone, koji su složeni unutar kiklopskih zidina, upravo poput onih u slavne Mikene. Na brojnim mjestima zamijećuju se brojni komadi keramike, i prapovijesne grublje-pečene s primjesama bijelog vapnenca, kao i one finije pečene sitnozrnate od glinovitih sedimenata koja vjerojatno datira u helenističko razdoblje. Na samom vrhu zapadnog brda i megalitske obzidane velike građevine zamijećuje se mala zaravnata površina sa specijalno postavljenim poput oltara, četvrtastim blokom vapnenca koji u sredini ima udubljenu jamicu ili rupu, što ukazuje da je ovaj kamen predstavljao svojevrsni drevni žrtvenik, na kojem su se možda ilirskim božanstvima ili suncu, prinosile žrtve. Da je gotovo nedvojbeno ovo veliko naselje bilo pod jakim grčkim ili helenističkim utjecajima, osim autorovih pronađenih brojnih kiklopskih-helenističkih zidina, na to ukazuju i pojedina ranije arheološka otkrića u tumulima ili gomilama upravo u neposrednoj okolici ovog mjesta. Kao najstarije takvo otkriće može se navesti ono od Ćire Truhelke iz 1893 god. kad je istražio nekoliko gomila na ovom području gdje je pronašao artefakte grčko-helenističkih karakteristika. Te posebice vrijedno otkriće dogodilo se prilikom izgradnje ceste Neum-Stolac, kod sela Vranjevo selo, gdje je zasječen jedan veliki tumul pri čemu je unutar njega pronađena brončana ilirsko-grčka kaciga, dijelovi kopalja, igle, helenističke posude i drugi materijal, što je kasnije opisano u specijalnom znanstvenom radu: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123050 . Ponad svega, izuzetno je zanimljivo to da su se u narodnim predajama stanovnika neumskog zaleđa očuvale vrlo žive legende o Grcima na ovom prostoru. Tako je i sam autor kroz razgovor s mještanima sela Prapratnice sj.od Graca, čuo za naziv tzv. grčke ploče, a koji se odnosi upravo na niz drevnih kamenih tumula s grobovima od kamenih ploča, tj.pločastog vapnenca. I upravo kao što se može zamijetiti iz prethodnih istraženih ovakvih tumula, u njima su ni više ni manje prisutni helenistički predmeti, odnosno - navedena predaja ovih stanovnika o Grcima kao prastanovnicima ovog kraja, osim što je vrlo živa, ona je i posve istinita. Ako uzmemo u obzir tada spoznate činjenice da je ovdje prisutna jaka prisutnost helenističkog vremena, te postojanje vrlo sličnih odlika u poznatom arheološkom lokalitetu Glasinac istočno od Sarajeva, vrlo vjerojatan zaključak koji se može izvući jest taj, da je ovaj novo-razotkriveni veliki ilirsko-helenistički kiklopski grad iznad Neumskog Graca - predstavljao važni prapovijesno-antički polis na putanji od Jadranskog mora prema Nevesinjskom polju i dalje prema unutrašnjosti sve do spomenutog Glasinca. S obzirom na karakteristike čitavog grada, njegovih bedema, njegove velike površine, ostataka građevina, kuća i slično, slobodno možemo reći da je ovaj drevni grad sigurna buduća potencijalna atrakcija za arheološko istraživanje, ali isto tako i u budućem turističkom smislu kao izvanredan, dosada nepoznati, povijesni spomenik neumskog kraja. A koliki povijesno-turistički značaj može imati ovaj drevni grad vidljivo je i iz toga da se on nalazi neposredno u blizini prometnice Stolac (Čapljina) - Neum, tj.glavne ceste od Neuma prema unutrašnjosti Hercegovine i Bosni, zatim to da se velik dio impresivnih zidova tek treba očistiti od guste vegetacije, te na kraju valja spomenuti i to da se ovaj drevni ilirski kiklopski grad nalazi neposredno podno najpoznatijeg i najboljeg maslinika u Bosni i Hercegovini, maslinika u selu Broćanac, maslinika iz kojeg se dobiva jedno od najboljih maslinovih ulja na čitavom mediteranu. Ovaj drevni grad, tako nedvojbeno ima ogroman, neiskorišteni potencijal u okviru kako ruralnog-etno tako i povijesnog tzv.arheo turizma i za Neum, i za čitavu Hercegovinu.

Mapa položaja poznatijih prapovijesnih gradina-gradova s megalitskim zidovima od obrađenog kamena u Hercegovini.

Položaj velikog ilirskog drevnog grada iznad Gradačkog polja

Granice prostiranja drevnog kiklopskog grada.

Pejzaž okolice sela Prapratnica.

Pogled od juga prema markantnoj planini Žabi po kojoj se čitav kraj naziva Podžablje.

Prilaz prema drevnom ilirskom gradu - krajolik i scenografija krškog mediterana koja oduševljava.

Prvo, najzapadnije brdo na kojem se vide megalitski (kiklopski) zidovi podno vrha s lijeve strane.

DREVNI ILIRSKO-HELENISTIČKI (DAORSKI?) GRAD:

Ostaci velike ilirsko-helenističke utvrde/građevine na krajnjem zap.dijelu grada građene od velikih kiklopskih blokova kamena.

Jedan dio od prostranih kiklopskih zidina (obratite pozornost na veličinu blokova-d.čekića=32cm) - cyclopean (megalithic) walls on this illyrian hillfort

Vidljivi ogromni obrađeni blokovi - poput ovoga dužine oko 2 m.

Jedan od klesanih blokova, srušen s primarne pozicije iz zida.

Zapadna megalitska utvrda/građevina

Pogled na zapad na prekrasno mediteransko Gradačko polje.

Pogled na crkvu u Gracu.

Pogled od kiklopskog grada prema sjeveru i planini Žabi.

Zanimljivi blok na samom vrhu brda i ove megalitske građevine - mogući drevni 'žrtvenik'.

Pogled na idući brijeg prema istoku koji je obzidan kiklopskim zidinama.

Zumirane kiklopske zidine sa južne padinske strane brijega, podzida vjerojatne terase sa ostacima ilirskih (daorskih) kuća.

Vidljivi megalitski zidovi (zumirano) i na samom vrhu brijega s južne strane

Zumiran megalitski zid

Upečatljive poput zubi vapnenačke stijene (gornjokredni rudistni vapnenci) s južne padine brda.

Pogled prema jugu.

Dijelovi zapadne megalitske građevine:

Sjeverna strana drugog brijega s ostacima megalitskih zidova i građevina:

MEGALITSKE (KIKLOPSKE) ZIDINE NA DRUGOM BRIJEGU:

Vidljiva obrada blokova

Fascinirajući dio kiklopskog zida gdje se vidi genijalno majstorstvo primjenjene geologije ovih drevnih prahercegovaca - na krajnjem lijevom donjem dijelu slike su prirodni strmo nagnuti slojevi krednog vapnenca, koji su na licu mjesta ovdje (nadljudskom-kiklopskom? snagom) odvajani i preslagivani u ove kiklopske zidove - poput ovog ovdje - s impresivnim višetonskim blokom postavljenim na vrhu zida s lijeve strane.

Postavljeni blok težak nekoliko tona.

Pogled na treći uzastopni brijeg, s još jednom velikom gradinom - ustvari istočni dio istog ovog velikog ilirskog megalopolisa, prepun megalitskih zidova i građevina, koje bi nesumnjivo valjalo izbližeg vidjeti i snimiti (autor nije obišao ovaj dio--što još više ukazuje na grandioznost ovog ilirskog drevnog grada).

Zumirani dijelovi trećeg brijega (istočnog dijela grada) i vidljivih megalitskih zidova (koje tek treba izbliza snimiti)-slike dolje:

Vrlo zanimljivi, vrlo vjerojatno, od strane Ilira pomaknuti megalit koji je ostao u ovom stršećem položaju, s južne strane trećeg brijega.

Pogled na treći brijeg - istočni dio ilirskog grada.

Pronađeni kiklopski zidovi s južne padinske strane drugog brijega:

Pronađena keramika

Visoki kiklopski (helenistički) zid - obavijen gustom vegetacijom / Illyrian cyclopean (hellenistic) wall.

Pogled ogozgo prema megalitskom zidu i njegovom pružanju.

Megalitski zid 'se gubi' unutar vrlo guste vegacije

Pronađeni ostaci masivnih megalitskih zidova i građevina sa sjeverne padinske strane drugog brijega (slike dolje):

Veliki kockasto obrađeni blokovi.

Zamijećena vrlo interesantna osobina kod ovog velikog obrađenog bloka - najdonji bazni (lijevi) dio bloka ustvari nije do kraja odvojen od matične stijene (živca) pri čemu se vidi pravac rezanja (obrade) - dokaz načina građenja megalitskog zida - u ovom slučaju - kockasti blok nije do kraja izrezan (namjerno ili nenamjerno -ostaje nepoznanica).

Kiklopski blokovi spojeni jedan uz drugi i obrasli vegetacijom, koju bi valjalo ukloniti.

Pronađeni komad magmatske stijene - vjerojatno piroksenit ili neka druga zanimljiva vrsta tamnog efuziva ili intruziva, zanimljivo iz razloga što nije riječ ni o gabru ni o granitu, kakvi se uobičajeno pronalaze na prapovijesnim gradinama kao alatke i žrvnjevi.

Dijelovi kiklopskih zidova:

STIJENE KOD SLIPČIĆA POPUT OTVORENOG MUZEJA ČUDNOVATIH IZUMRLIH ŠKOLJKI IZ VREMENA DINOSAURA - RUDISTA (association of Hippurites, Durania, Sauvagesia and Distefanella rudists in life position in Upper Turonian limestones south of Mostar);

O rudistima je puno toga napisano, kao i što su prikazani brojni dosada otkriveni primjerci ovih čudnovatih ili bolje rečeno bizarnih fosilnih školjki koje su živjele s brojnim raznolikim vrstama tijekom razdoblja krede u plićaku toplog oceana Tetis od kojeg je danas kao relikt ostalo nama svima poznato Sredozemno more ili Mediteran. S obzirom da su gotovo svi vapnenci ili dolomiti, pa čak i veliki dio pješčenjačko-laporovitih stijena u cijeloj Hercegovini - nastali upravo stvrdnjavanjem morskog dna ovog oceana Tetisa, ovdje možemo izvesti zaključak da bi riječ 'Tetis' mogla biti druga riječ za 'kamen Hercegovine' ili 'hercegovački kamen'. Paralelno ovome, uzimajući u obzir činjenicu da je većina hercegovačkog tvrdog bijelog kamena iz razdoblja krede - drugi zaključak jest da su upravo rudisti najčešći i najbrojniji fosili koje svatko može zamijetiti u Hercegovini. Dakle, ovi fosili čudnovatog izgleda koji su najlakše dostupni za pronalazak ili bar za zamjećivanje, svakog onoga tko se odluči bar malo više 'pozabaviti' njima -zaintrigirano će uvući u svoj davno zaboravljeni svijet morskog plićaka pri čemu će se svakim novim ponovnim pogledom na njih otkrivati neki noviji, raznoliki ili pak čudnovati oblici ovih okamenjenih školjki. Upravo ova bizarnost da okamine rudista pripadaju školjkama od kojih svojim izgledom gotovo potpuno odudaraju, potiče na njihovo što veće razotkrivanje. Osim zanimljivog svog izgleda, može se reći kako pronađeni komadi stijena s jasno uočljivim i izražajnim presjecima rudista mogu poslužiti kao jako lijep kućni ukras na policama. Tijekom jednog nedavnog razotkrivanja ovih fosila, snimajući i obilazeći širu okolicu Mostara od strane autora ovog bloga, u blizini sela Slipčići uz put prema selu Jasenici u dolini Neretve, otkriveno novo nalazište nešto rjeđih hercegovačkih rudista iz familije hipuritida (Hippuritidae) pri čemu se najvjerojatnije radi o vrstama Hippurites socialis, H.colliciatus, H.requieni i/ili H.nabresinensis. Posebna zanimljivost ovog nalazišta rudista jest to što su ovi navedeni hipuritidni rudisti okamenjeni s mnoštvom sljubljenih primjeraka s paralelnim vertikalnim izduženim ljušturama što znači da su okamenjeni u poziciji rasta. Nadalje, zamijećeno je da uz ove vrste rudista dolaze druge vrste rudista iz familije radiolitida (Radiolitidae) pri čemu se posebno ističu ogromni primjerci rudista rodova Durania i Sauvagesia, dok se uz njih nalaze mnogobrojni također u poziciji rasta očuvani rudisti roda Distefanella. Ovi oblici rudista sasvim nam pouzdano kazuju da je riječ o stijenama iz razdoblja mlađeg odnosno gornjeg turona kao dijela mlađe tj.gornje krede - pri čemu su nastale u jednom pjeskovitom plićaku okrenutom prema otvorenijem dijelu oceana Tetis u vremenu prije odprilike 90 milijuna godina u prošlosti. Ako ovim fosilima i ovom nalazištu pridodamo sve one ranije prikazane rudiste i njihova nalazišta zapadno na prostoru planine Trtle i oko Mostarskog blata - mogli bi pouzdano rekonstruirati izgled morskog plićaka koji se prostirao na širem području ovog dijela desne obale Neretve jugozapadno i zapadno od Mostara (zadnja slika). Tadašnji okoliš ovog dijela Hercegovine je imao oblik širokog i prostranog morskog plićaka pri čemu je na prostoru središnjeg dijela planine Trtle postojao jedan ili pak više manjih otoka, kao i na prostoru Grabove drage sjeverno od Mostarskog blata. Ovi otoci su u to vrijeme bili jako niski ali vrlo razvedeni i okršeni pri čemu se na njima u krškim jamama nataložila zemlja crvenica koja se s vremenom preobrazila u rudu boksita, dok su se između i okolo ovih otoka na sjevernim padinama pl.Trtle kao i sjeverno od Mostarskog blata prostirale lagune, a istočno i južno od pl.Trtle morski plićak je bio povezan s otvorenijim morem. U navedenim lagunama i dijelovima plićaka između i okolo otoka, kretanja mora su bila uglavnom mirna pri čemu su takva dna gotovo isključivo naseljavali rudisti iz familije radiolitida, no, u navedenim dijelovima plićaka koji je bio povezan s otvorenijim morem živjeli su i rudisti iz familije hipuritida, čija su zasad dva vrlo značajna nalazišta razotkrivena na području Gornje Blatnice te kod ovdje opisivanog sela Slipčići.

pogled na veliku umjetnu akumulaciju tzv.deponij crvenog mulja kod Dobrog sela

slike dolje: tipični izgled mediteranskog krajolika na niskim platoima iznad doline r.Neretve s izraženim i dominatnim biljkama - smrekom, divljom smokvom, kupinom, divljim narem, škrabutinom, lamutinom, dračom, kaduljom, primorskim vriskom itd.

OTKRIVENI FOSILI RUDISTA:

slike gore: komadi vapnenca s brojnim paralelnim sljubljenim izduljenim ljušturama rudista iz familije hipuritida, vjerojatno vrsta Hippurites socialis

pogled s makadamskog puta od Slipčića prema dolini Neretve:

uz cestu otkriveni vapnenci prepuni ljuštura rudista roda Distefanella , Sauvagesia i Durania:

dio sivog vapnenca s vidljivim slojevitim debelim 'lećama' prepunim krhotina ljuštura rudista, što ukazuje da su ovi proslojci prepuni krhotina rudista nastali djelovanjem oluja, a sami tip ovakve stijene se zove rudistni floutston:

primjerci pronađenih hipuritida zajedno s radiolitidima:

pogled na izdanak vapnenca s brojnim rudistima distefanelama u poziciji rasta:

PRIMJERCI HIPURITIDA I RJEĐI RADIOLITIDI (hippuritids - Hippurites sp. with rare radiolitids):

ILUSTRACIJA MOGUĆEG IZGLEDA JZ HERCEGOVINE U VREMENU GORNJE KREDE (TURON-KONIJAK):

4. POSUŠKI KAMENDANI - UVID U KAMENU BAŠTINU HERCEGOVINE;

U vremenu od prije točno mjesec dana u Posušju je upriličena već dobro poznata manifestacija 'Posuški kamendani' koja sve više i više poprima tradicionalni ali i međunarodni karakter. Brojni posjetitelji ove manifestacije i prigodnih događaja posebice u dane vikenda, tijekom vremenskog perioda od 2. pa do 12. kolovoza imali su priliku vidjeti i dodirnuti brojne primjerke fosila iz Hercegovine koji su nastali okamenjivanjem u nekadašnjem oceanu Tetis tijekom mezozojskog perioda krede, te paleogenskih razdoblja paleocena i eocena. Uz sve izložene fosile, od strane autora ovog bloga, izložene su bile i posebne unikatne slike načinjene na specijalnim tankim pločastim vapnencima eocenske starosti, ne debljima od 3-4 cm, pronađenima na jednom nalazištu sjeveroistočno od Širokog Brijega. Iako amaterski načinjene, ove izložene slike, ukazuju na jedan drugi i dosad ne toliko promovirani, potencijal kamena u Hercegovini - potencijal za umjetnost i izradu suvenira. Pri tome slobodno već sad možemo naglasiti kako je sve više i više ljudi, posebice na širem području Međugorja, kao i okolnih mjesta, počelo iskorištavati odnosno koristiti domaći hercegovački kamen vapnenac, kao i druge stijene u Hercegovini, za izradu suvenira, umjetničkih dijela - većih ili manjih kipova, modela, statua, pa i u ovakvom rjeđem slučaju kao podloge za slikarstvo. U jednoj rečenici na temelju ovoga mogli bismo izvući siguran zaključak, a to je: Kamen Hercegovine predstavlja ogroman i možda najveći potencijal na ovom prostoru koji se tek treba početi iskorištavati.

U pogledu prvotno navedenih fosila iz oceana Tetis, treba reći kako je sve do ovih trenutaka pronađeno nekoliko novih iznimnih nalazišta fosila morskih životinja kredne i eocenske starosti, čiji su pojedini primjerci bili izloženi na Posuškim kamendanima. Svi izloženi fosili bili su na dva odvojena stola podijeljeni i razvrstani prema pripadnoj starosti, pri čemu su se na jednom stolu nalazili fosili oceana Tetis iz razdoblja mezozoika - krede, a na drugom stolu iz mlađeg razdoblja paleogena tj.eocena. Među fosilima kredne starosti posebno se ističu fosili čudnovatih školjki rudista pri čemu su bili izloženi primjerci gigantskih tek nedavno otkrivenih rudista roda Vaccinites kod Gruda, gdje su pronađeni primjerci dužine oko pola metra, što ovom novootkrivenom nalazištu fosila daje predznak atraktivnosti, te će se u nekom budućem postu nastojati detaljnije prikazati i opisati. Osim svih zanimljivih oblika navedenih rudista, na drugom stolu pažnju su plijenili mnogo raznolikiji oblici fosila eocenske starosti, pri čemu su bili izloženi gigantski glavonožac nautilus iz Grabove drage dimenzija oko 40cm, gigantski puževi roda Campanile iz Konjovca i Sobača SI od Posušja, razne veće i manje školjke, puževi, zatim koralji, ježinci te ostali raznoliki oblici koji su živjeli u plićacima oceana Tetis u zap.Hercegovini tijekom eocena prije više od 40 milijuna godina. Puno opširnije i ilustrativnije o svim ovim fosilima Hercegovine svakako pogledajte na specijalnom poklonu na kraju fotoprikaza ispod teksta - posteru o fosilima Tetisa u Hercegovini - velike rezolucije koji najbolje možete pregledavati (ali i isprintati) nakon što ga presnimite negdje na vlastiti disk te ga ponovno otvorite gdje onda slobodno možete zumirati sve dijelove postera.
Na ovim proteklim 4.Posuškim kamendanima, kao i na svim ranijim, sve ono što je prezentirano i promovirano, pored cilja trenutnog upoznavanja posjetitelja s ovim segmentom, s pravom nosi puno puno veću implikaciju koja se odnosi najviše na naše potomke i sve one koji će ostati iza nas na ovom hercegovačkom kamenitom tlu, a to su nitko drugi već djeca i mladi. Stoga, je ne samo subjektivno proizvoljna aktivnost, već velika dužnost sviju nas koji živimo ovdje da svu našu djecu i naše potomke upoznamo sa zemljom koju smo i mi sami baštinili od naših predaka, a jedna takva, sveprisutna i iznimno važna - baština jest prirodna geološka baština - koju ne bi trebali propustiti već sad upoznati je još više, naučiti je cijeniti, diviti joj se, i u konačnici prenijeti je na čuvanje djeci i mladima koji ostaju iza nas na ovom svetom i drevnom prostoru.

Svečano otvoranje 4. Posuških kamendana

IZLOŽBA FOSILA IZ PRAOCEANA TETIS U HERCEGOVINI I SLIKARSTVA NA PLOČASTOM KAMENU:

POKLON - SPECIJAL - POSTER FOSILA IZ TETISA HERCEGOVINE:

NA NAJJUŽNIJOJ TOČKI BROTNJA NALAZE SE PRAPRASTARE MASLINE U KRUGU ILIRSKE GRADINE I ILIRSKOG OBITAVALIŠTA NA VRHU BRDA IZNAD NERETVE;

Regija Brotnjo kako je danas većini jasno uočljivo, najnaseljenija je u svom središnjem i sjeverozapadnom dijelu, na prostoru od Čitluka prema selima Ograđenici (Gornji, Donji, Veliki i Mali), Hamzići i Čerin, te svakako uključujući nezaobilazno Međugorje. No, promatrajući čitavo Brotnjo odnosno općinu Čitluk u svim njenim granicama, prisutan je jedan jako zanimljiv paradoks. Riječ je o tome da su krajnji istočni i jugoistočni dijelovi Brotnja (općine Čitluk) izrazito malo naseljeni u odnosu na navedene središnje i sjeverozapadne dijelove, pri čemu se paradoksalnost očituje u činjenici da su upravo istočni i jugoistočni dijelovi pogotovo oni bliže rijeci Neretvi klimatski najpogodniji za život za što je najbolji dokaz to da je većina prabrotnjaka Ilira i Predilira (Protoilira) najgušće naseljavala upravo ovaj istočni i jugoistočni predio Brotnja najbliže Neretvi.

Danas su ovi dijelovi Brotnja potpuno pusti i zarasli u guste i neprohodne šume, šikare i makiju. No, upravo to daje ovom dijelu Brotnja daleko najveći arheološko-avanturistički potencijal za otkrivanje mnogih neotkrivenih arheoloških segmenata posebice vezanih za prapovijest i doba Ilira. Nedavno je tako autorovim obilaskom najjužnijeg dijela Brotnja u potpuno pustom i napuštenom selu Gornji Kručevići s primarnim geološkim ciljem, potpuno slučajno razotkriven nevjerojatni ilirski ili pak prailirski grad odnosno naselje s glavnom utvrdom, ostacima bedema, vidljivim dijelovima podesta ili zidića od (pra)ilirskih nastambi te ono što je najzanimljivije - nekoliko pra-pra-starih stabala maslina od kojih se jedno posebno ističe po svojoj vidljivoj starosti.

Cijeli ovaj arheološki kompleks nalazi se na vrhu klisure i brdašca uviše doline rijeke Neretve, pri čemu se prilazeći njemu zamijećuje uska staza kroz krš i makiju koja dolazi do same centralne utvrde. Kako je navedena kamena staza vidljivo izlizana logično usljed dugotrajnog prolaska brojnih ljudi (tadašnjih stanovnika ovog mjesta - Ilira i Predilira), prilaženje cijelom ovom pradavnom naselju daje jedan uistinu poseban i magičan osjećaj povratka u prošlost veću od najmanje 2300 god. s dobivenom spoznajom da hodate stazom koja je danas u najpustijem dijelu Brotnja, a koja je nekad vrvila ljudima, konjima i stokom. Ovaj osjećaj dobiva svoj vrhunac kad se jasno zamijeti da staza upravo vodi do same velike megalitne (suhozidne) utvrde s koje se pruža više nego fantastičan pogled na dolinu Neretve i njenu drugu stranu. Pogledom s vrha ove utvrde te odlaskom neposredno ispod nje s južne strane, postaje posve jasan razlog zbog kojeg su ovdje u vremenu vjerojatno još od brončanog doba (prije više od 900 god.pr.Kr.) kao i tijekom željeznog doba (od 9 st.pr.Kr.-4 st.pr.Kr.) ovdje živjeli ljudi u puno većem broju negoli danas, a to je neposredna blizina Neretve- pitke vode, ribe, plovnosti, zatim tople prave mediteranske klime usljed okrenutosti prema jugu pri čemu visoke vapnenačke stijene sa sjevera prirodno poput velikog zida štite od hladnog zraka, kao i geostrateški položaj u podjednakoj blizini poznatih ondašnjih naselja Daorsona na istoku te Narone na jugu što je omogućavalo puno bržu i jednostavniju trgovačku razmjenu dobara negoli na ijednoj drugoj lokaciji u Brotnju. Ipak, uz sve ovo kao najveća posebnost ovog arheološkog lokaliteta jesu masline koje se nalaze ni više ni manje negoli točno u krugu i na prostoru ovog prapovijesnog (ilirskog) naselja. Masline su zamijećene i razotkrivene od strane autora prilikom obilaska dijela neposredno ispod utvrde na vrhu, gdje su neočekivano pronađene jasno vidljive i fascinirajuće prastare masline, pri čemu se posebno veličinom ističe jedna maslina s jako širokom krošnjom. Dolaskom ispod ove masline dojam ogromne starosti jasno pokazuje jako velika širina baze stabla pri čemu iz zemlje u vrlo velikom obimu baze od čak nekoliko m.izbijaju mnogostruki dijelovi stabla s korom koja je vrlo debela, raspucala i povijena. Okolo maslina se nalaze brojni ostaci prapovijesne-ilirske grnčarije kao i žrvnjevi od magmatskih stijena koje su tadašnje žene koristile u usitnjavanju i mljevenju raznih sjemenja, voća i povrća. Osjećaj boravka uz ove masline, neposredno ispod ilirske utvrde i velikih stijena sa sjevera, s predivnim pogledom na rijeku Neretvu neposredno južnije, gotovo se može zamisliti realan prizor od prije 2,5 tisućljeća - prizor u kojem muškarci Iliri dolaze na konjima iz same doline rijeke penjući se i donoseći raznu robu - hranu, oružje i dr. što su možda razmijenili s drugim Ilirima čiji čamac (kakvi su 2007.otkriveni u Desilu na Hutovu blatu) upravo odplovljava od ove desne strane Neretve, dok za to isto vrijeme žene Ilirkinje - 'trijebe' i čiste ulovljenu ribu pastrmku koju će onda 'zagradelati' na vatri koju drugi Iliri i Ilirkinje u međuvremenu pripremaju. Tako da je najvjerojatnije i mjesto najstarijeg gradelanja riba - u Brotnju i šire, bilo upravo ovdje - gdje su se posve sigurno -gradelale pastrmke ulovljene prije možda više od 2500 godina.

Navedeno pak stablo masline, kao i možda još drugo u blizini, predstavlja gotovo sigurno najstarije zasad opisano i prikazano stablo masline u Brotnju, a možda i mnogo šire, pri čemu su logični dokazi za ovo sljedeći: a) masline su vidljivo prastare i nalaze se isključivo na površini ilirskog/predilirskog naselja s gradinom tj.utvrdom i bedemima, b) ovaj lokalitet predstavlja najjužniji dio Brotnja i klimatski daleko najtopliji u odnosu na sve ostale dijelove, c) masline kao i druga stabla u okruženju vidljivo su pozicionirana van dometa bilo kakvih recentnijih vrtova, kuća, sela ili domaćinstava, pri čemu su smještene uz sami vrhunac brda posve uviše od doline Neretve, d) obim baze stabla i izgled kore jasno sugerira na vrlo veliku starost masline, e) sasvim poznate činjenice da su masline sadili i uzgajali u staroj Grčkoj - grčkom helenističkom carstvu, rimskom carstvu, ali i još od ranih vremena pri čemu u mnogim susjednim mediteranskim zemljama postoje očuvane masline stare više od 2500, 3000 god. pa i 5000 god. http://www.greenprophet.com/2013/01/noah-olive-trees-lebanon/ , f) posve jasna i neupitna logičnost - sadnje maslina od strane Ilira, Grka ili pak Rimljana na ovim prostorima zbog klimatsko-geografske pogodnosti. Temeljem ovoga, ali i izravnog uvida na licu mjesta, autorova pretpostavka je da bi starost najstarije Kručevićke masline mogla biti i do 1000 god., možda čak i veća.

Potvrda točne i sigurne starosti ovih par stabala maslina moguća je jedino specijalnim znanstvenim ispitivanjem, što vjerojatno za skorije vrijeme neće bit urađeno ovdje, no, s obzirom na gore navedene elemente možemo s velikom vjerojatnošću reći kako se zasad poznate - najstarije masline u Brotnju, a vjerojatno i šire, nalaze na njegovoj najjužnijoj točki; na prapovijesnom-ilirskom lokalitetu kod sela Gornji Kručevići.

I za kraj, s obzirom na prisutne značajke na ovoj lokaciji, njen arheološki i prirodoslovni potencijal, blizinu Međugorja i Počitelja, posve je neupitna mogućnost geoturističke valorizacije ovog zasad još uvijek nepoznatog i neiskorištenog dijela Brotnja.

Slike gore: pogled od sela Tepčići prema kanjonu r.Neretve prema jugu

Pogled prema sjeveroistoku s vrha uspona iznad sela Kručevići

Vidljiva ilirska/predilirska utvrda na istaknutom vrhu brda nad kanjonom Neretve

Zanimljivi veliki kameni izdanak u obliku glavice pri vrhu brdašca

Pitoreskni izgled nekad naseljenih, danas napuštenih starih hercegovačkih-broćanskih stojnih kuća u selu Gornji Krućevići

Istaknuti vrhunac brda sa stršećim i strmim bijelim vapnencima na kojem se s druge strane nalazi prapovijesno/ilirsko naselje i prastare masline

Pristupna vidljiva staza prema ilirskoj utvrdi i naselju

Vrh brdašca neposredno prije dolaska na samu utvrdu

PRAPOVIJESNO/ILIRSKA UTVRDA-VIDIKOVAC U GORNJIM KRUČEVIĆIMA:

Predio ispod utvrde i strmih vapnenačkih stijena s prastarim maslinama i dr.arheološkim ostacima:

1.prastara ali ne najstarija maslina:

Pogled prema maslinama i zasad pronađenoj najstarijoj maslini:

Najstarija maslina u Brotnju - pogled izbliza na dno stabla

Zum kroz hlad najstarije broćanske masline prema Neretvi u pravcu juga

Okolni krajolik:

Zanimljivi i atraktivni smeđkasti veliki kristali kalcita koji se nalaze iznad ilirske utvrde

Zanimljiv skriveni travnati obalni dio uz desnu str.rijeke Neretve pored puta od Kručevića prema Žitomisliću

NEPOZNATI MEGALITSKI PRAPOVIJESNO-ILIRSKI GRAD OMEĐEN BEDEMIMA KRIJE SE VISOKO IZNAD OKOMITIH LITICA KOD KLOBUKA;

Iako su širem pučanstvu Hercegovine dobro poznate mnogobrojne prapovijesne ili pak ilirske gomile i gradine, područje Hercegovine još uvijek sadrži mnoge neotkrivene i široj javnosti - potpuno nepoznate arheološke zanimljivosti. Jedna takva prava arheološka atrakcija, koja je svojim položajem gotovo potpuno nepristupačna, a time i potpuno nepoznata hercegovačkoj javnosti, nedavno je razotkrivena na samom vrhu brda Gradina, koji svojim imenom već jasno pokazuje prisustvo utvrđenog prapovijesnog naselja - gradine na ovom mjestu. S obzirom na još raniju dostupnost avionskih i ortofoto snimaka arheolozima i geolozima, ova gradina je već ranije detektirana i registrirana na papiru, no, izravnim nedavnim terenskim obilaskom od strane autora jasno se ustanovila činjenica da je danas do ovog pravog pradavnog grada moguće doći jedino metodama alpinističkog penjanja uz obavezno dobro kondicijsko stanje posjetitelja namjernika ovoj lokaciji. Ova činjenica je stoga i uvjetovala da je ovaj izvanredan arheološki lokalitet i do dana današnjeg ostao potpuno neistražen, pri čemu se gotovo nigdje ne može naći fotografija s njega, pa čak i napisanih par ili više rečenica. Pa prema tome, ovaj tekst i fotoreportaža u nastavku, predstavljaju svojevrsnu arheološku ekskluzivu odnosno prvi fotoprikaz ovog tajnovitog pradavnog hercegovačkog grada - vrlo vjerojatno starijeg od danas već naširoko poznatog Daorsona, pri čemu se najvjerojatnije radi o jednom ekstra moćnom strateški smještenom i važnom gradu najmoćnijih od svih Ilira - Delmata, starijem od 2500 godina. Izuzev samog pradavnog grada otkriveno je još nekoliko vrlo zanimljivih i misterioznih pojava pri čemu je osim arheološke komponente, otkriveno i nalazište fosila eocenske starosti. Najkraći, i prema dosadašnjem uvidu, relativno 'najjednostavniji' pristup do ovog ilirskog pragrada nalazi se sa njegove sjeverne strane, gdje je autor otkrio postojanje 'njihove'ilirske praceste odnosno puta koji se spušta od sjevernih strana podno grada pa sve do izvora pitke vide koji danas nosi naziv Čuljkovo vrelo. U nastavku teksta slijedi opis avanture dolaska do ovog pragrada.

MAPE POLOŽAJA I REKONSTRUKCIJA ILIRSKOG PRAGRADA KOD KLOBUKA:

specijalno 'nalijepljeni' ortofoto snimak pragrada na Google earth snimak

pogled prema vertikalnoj vapnenačkoj klisuri na vrhu koje se nalazi ilirski pragrad

AVANTURISTIČKO RAZOTKRIVANJE ILIRSKOG PRAGRADA:
Nakon što se s magistralnog puta Ljubuški-Grude skrene zapadno prema crkvi u Klobuku, prelazi se most preko rijeke Trebižat (ovdje pod nazivom Mlade), nakon čega se skreće desno u pravcu Tihaljine, te se nakon nekih 1,5 km skreće lijevo gdje se uskim asfaltnim putem počinje uspinjati prema zaseoku Borasi smještenom visoko iza brda Gradina. Upravo vozeći se ovim putem započinje prava avantura čiji je već početni ishod - nevjerojatno lijep prizor okolice, prirode i okolnog horizonta. Gotovo bez ikakve sumnje, ono što će najviše 'upasti u oči' usponom ovom cestom i približavanjem vrhu - jest 'ogromna' kao zid - visoka stotinjak metara potpuno okomita litica od bijelih vapnenaca. Pogledom prema ovom velikom zidu od stijena, na kojem se gnijezde orlovi, ne može se ni naslutiti kako se na njegovom vrhu krije prava arheološka misterija - ilirski pragrad. Do pradavne ilirske pristupne staze ili ceste prema ovom gradu, koja se nalazi sa sjeverne strane na padini ovog brda, 'najjednostavnije' je doći zapućivanjem od asfaltne ceste s dionice uniže ispod prevoja, pri čemu se upravo do samog pronalaska njihovog-tj.ilirskog puta treba preko nekoliko visokih stijena uspeti pomnim i pažljivim hvatanjem ruka i dizanjem vlastitog tijela - odnosno najkraće rečeno - alpinističkim penjanjem. Nekada je ova ilirska prastaza prelazila preko današnjeg asfaltnog puta i dolazila sve do izvora - Čuljkovog vrela, no dio terena između asfaltne staze i ilirske staze danas je u potpunosti pretvoren u džunglu spojenu s ljutim kršem, što time predstavlja početnu avanturu ukoliko se želi doći do ilirskog puta. Nakon probijanja kroz džunglu od grmlja i kamena, uspijeva se zapaziti kako je 'netko' već napravio stazu s podzidom od velikih komada kamana složenih sa strmije strane kako bi držali stazu u ravnini - a taj netko nije nitko drugi doli stanovnici pragrada na vrhu brda, do kojeg i sami ovaj put vodi. Drugi avanturistički osjećaj predstavlja samo hodanje ovim putem u kojem poseban osjećaj daje misao da 'se krećete' stazom kojom su nekada prije više od 2500 pa i možda 3000 godina hodale stotine ljudi - žena, djece, vojnika, konjanika, i drugih ilira delmata. Treća velika i možda najveća avantura postaje u onim trenutcima kad 'vam' se izvorni ilirski put kojim ste 'prilazili' jednostavno gubi u kršu i džungli od makije što vam ostavlja samo izbor - ili povratak nazad (istim putem) ili pokušaj daljnjeg probijanja prema pragradu. Odlukom ovog drugog izbora jedina solucija jest samostalno odvajanje od dionice 'kraja' ilirske staze te nastavka probijanja u pravcu juga i jugozapada pri čemu slijedi fizički izuzetno zahtijevan dio. U ovom predjelu, sjevernije od samog grada, na padinama brda, probijanjem se razotkrivaju ogromni izdanci visokih stubastih ali i potpuno zaravnjenih vapnenaca s neobičnim i raznolikim oblicima. U ovom dijelu posebna mjesta koja je autor razotkrio prolaskom ovuda jesu: postojanje jednog dijela površine gdje se uzdižu do 4-5 m visoki okomiti izdanci vapnenaca između kojih je u dnu zaravnjena površina poput labirintske mreže, kao i mjesto gdje se nalazi skoro horizontalna površina vapnenca sa po svemu sudeći -ljudski- urezanim simbolom nepoznatog značenja. Za prvi navedeni dio -labirinta između okomitih stijena, može se pretpostaviti kako se ovdje kriju mogući ostaci ilirskih nastambi, ali isto tako i moguće špiljice ili -svojevrsne- ostave - raznog ilirskog 'blaga' ili slično. U pogledu navednog 'urezanog simbola' s obzirom na mjesto i preglednost okolnog horizonta moguće je da se radi o nekakvom solarnom simbolu, pogotovo time što se vidi oblik s 4 kraka u obliku izduženog križa s dva kraća kraka savijena u luku. No, nesumnjivo je i nepobitno to da jedino daljnja istraživanja izravno na licu mjesta mogu reći tek nešto više o ovome. Ono što je naročito potrebno istaknuti, posebice onima koji će možda htjeti posjetiti ovu lokaciju, jest to da teren apsolutno ne izgleda ni blizu -jednostavan- i -zaključiv- na bilo kojoj snimci (avio, satelitskoj, fotografijama itd.) kakav se pokazuje izravnim dolaskom na njega. U okviru toga, treba spomenuti i to da se između samog pragrada i padina brda u vršnim naizgled zaravnjenijim djelovima nalaze pravi mali mini-kanjončići potpuno obrasli u džunglu i gdje se nalaze ogromni blokovi stijena koje je gotovo nemoguće danas prehodati i uz najbolju alpinističku opremu. Mnogi će možda kao i autor, postaviti pitanje - pa kako su tadašnji ljudi onda mogli tada (prije 2500 god.) prolaziti ovuda, a kako tek živjeti. Odgovor leži u činjenici da je ovaj teren u tadašnje ilirsko vrijeme bio gotovo bez većeg grma i bez vegetacije na svim ovim dijelovima unutar samog pragrada kao i okolo njega gdje su bili njihovi putevi, vrtlovi, pašnjaci i kultna mjesta - tj.svetišta. A ne treba ni smetnuti činjenicu da ni klima tada nije bila ista kao i danas, te da je vrlo vjerojatno bilo znatno manje kiše negoli danas, posebice negoli ove godine koja je nezapamćena po količini kiše od kad postoje mjerenja. Uz to sve treba uključiti i faktor -prometnosti- njihovih tadašnjih puteva koji su bili lako prohodni radi konstantnog prolaska velikog broja ljudi, za što danas imamo primjer -staza na Podbrdu i Križevcu u Međugorju kojima se danas može pa skoro i 'trčati' a paradoksalno - se nalaze na najljućem kršu i krajnje neprohodnom tipu terena. Sve ove zagonetke i stavke tek će se moći shvatiti nakon cjelovitog timskog arheološkog istraživanja ovog mjesta, kojeg vrlo vjerojatno i nažalost, radi navedenog nepristupačnog položaja, teško da će biti u skorijoj budućnosti.
Probijanjem kroz današnju pravu džunglu kamena i bilja, ipak se uspijeva doprijeti i do samih zidina ovog ilirskog grada. Autor je obišao samo krajnji sjeverni dio grada s očuvanim bedemom, pri čemu je otkriven i jedan bočni sjeveroistočni krak bedema sagrađen isključivo na jednoj dugoj rasjednoj paraklazi što još jednom govori o izvanrednom poznavanju geologije kod ovih prahercegovaca Ilira. A da ovaj zid nije samo tek tako napravljen, pokazuje i vrlo interesantno otkriće na njegovom krajnjem sjeveroistočnom kraku iznad samog ruba okomite litice. Riječ je o jednoj površini 5 x 6 m gotovo horizontalne plohe vapnenca uz čiji rub su postavljeni okolo veći megalitski blokovi te ono što je najzanimljivije - točno na sredini je postavljen jedan veliki pravokutni blok stijene - što bez sumnje pokazuje da se ovdje nalazilo svojevrsno kultno mjesto - moguće štovanja izlazećeg sunca, opservatorij ili pak neki oblik žrtvišta jer se nalazi iznad same okomite litice. Čitav sjeverni pak krak glavnog gradskog bedema gotovo je očuvan u cjelosti, kao i svi ostali bedemi, što kazuje posve sigurno - da do ovog grada uopće nisu nikako doprijeli Rimljani i Rimska vojska, pa čak ni nakon potpunog poraza Ilira u 1st.pr.i po.Kr. Ovakav položaj, izgled i tip grada, koji je potpuno opasan bedemom, smješten na perfektnom ne samo reljefnom već i geostrateškom položaju, ukazuje poprilično sigurno da bi ovo mogao biti -jedan od najznačajnijih Delmatskih gradova, koji je uz već dobro poznati njihov 'glavni' grad Delminium predstavljao jako bitno utvrđeno naselje odakle se vizualno savršeno i najbolje kontrolirao čitav pojas zap.Hercegovine od Posušja, preko Gruda, Širokog Brijega, Brotnja pa sve prema Ljubuškom u smjeru Metkovića gdje se tad nalazila rimska Narona. Čak je moguće da su se u ovom gradu organizirali glavni pohodi prema Naroni, ali isto tako i prema Daorsonu kojeg su upravo uništili ni više ni manje već sami Delmati, čak možda upravo vojnici iz ovog Klobučkog pragrada. No, da ne bi misterija ovog pragrada ostala samo na njegovoj geostrateškoj-vojnoj ili ratnoj važnosti, nesumnjivo je to da prostor unutar samih zidina grada, kao i okolo bedema krije mnoštvo arheoloških ostataka iz života svih tadašnjih stanovnika ovog grada - što pokazuju usputni slučajno zamijećeni komadi keramike nađeni na glavnom sjevernom bedemu. Ono što se nesumnjivo može zaključiti vezano za ovaj lokalitet jest to da je riječ o izuzetno vrijednom arheološkom potpuno neistraženom nalazištu s kojeg se prostire fenomenalan pogled na tok rijeke Trebižata (Mlade) i okolice, koji je u neposrednoj blizini već poznate atrakcije slapova Koćuše, te nedaleko od arheološkog lokaliteta Ravlića pećine i Peć Mlina, kao i nalazišta eocenskih fosila odmah ispod njega, definitivno pokazuje - postojanje još jedne atrakcije u sklopu doline Trebižata koju bi valjalo valorizirati i promovirati.

PUT STAROM ILIRSKOM CESTOM NA VRH LITICE:

pogled na važno mjesto prema kojem su se 'svako malo' spuštali Iliri s vrha litice iz grada - izvor -Čuljkovo vrelo

ILIRSKA PRASTAZA - PRILAZNI PUT KA PRAGRADU:

Motiv mogućeg urezanog (solarnog?) simbola na zarevnjenom dijelu stijenske površine:

pogled na površinu sa 'urezanim simbolom' i vidikovac prema sjevernim stranama

pogled na gustu džuglu od makije koja prekriva visoke i strme izdanke vapnenca

ILIRSKI (DELMATSKI) PRAGRAD - BEDEMI I OKOLICA / Illyrian (Delmats) fortified city:

jedan od bočnih bedema ispod glavnog bedema

GLAVNI BEDEM - sjeverni dio:

vidikovac na jugoistok prema Crvenom grmu i Metkoviću - prema nekadašnjoj Naroni

pogled prema Međugorju, čitavom Brotnju sve do Stoca i istočno od njega do planina iznad Nevesinjskog polja

pogled prema sjeverozapadu

pogled prema sjeveru i sjeveroistoku preko sz.dijela Brotnja, sve preko Mostarskog blata do pl.Čvrsnice i Prenja

zumirani pogled na veliku gomilu (gradinu) kod Gruda

zumirani pogled prema selu Buhovo i zap.dijelu pl.Trtle kao i prema ilirskom Zvonigradu iznad M.blata

komadi pronađene ilirske keramike

KULTNO MJESTO - solarnog štovanja, vidikovca ili pak neka vrsta žrtvišta s postavljenim pravokutnim blokom vapnenca u sredini i 'postavljenim' megalitima okolo ovog središnjeg bloka:

OKOLICA:

pogled sa pristupne ilirske ceste prema r.Tihaljini kod istoimenog sela

pogled prema istoj rijeci - samo pod nazivom Mlade kod sela Klobuk - s istog mjesta od prethodne slike

NALAZIŠTE EOCENSKIH FOSILA PODNO LITICE I ILIRSKOG GRADA - zanimljivi oblici morskih ježinaca:

EKSLUZIVNI SNIMCI 'SKRIVENOG' KIKLOPSKOG ZIDA ŠIROKOBRIJEŠKOG DAORSONA - ILIRSKOG DELMATSKOG GRADA - MOKRISKIK / New megalithic site in Bosnia&Herzegovina - Illyrian city Mokriskik;

U okviru arheoloških zanimljivosti ovog Hercegovačkog prostora opravdano se može konstantno očekivati iznova - razotkrivanje nekih javnosti vrlo malo poznatih činjenica, koje međutim mogu plijeniti ne samo pažnju već i interes za valorizacijom kao vrlo atraktivne (pra)povijesne baštine. Među takvim zanimljivostima, one koje opravdano nose epitet najpotencijalnijih, ali i najneiskorištenijih oblika arheološko-povijesne baštine za turizam u užem i širem smislu, upravo predstavljaju najstariji hercegovački građevinski objekti - prapovijesno-ilirske gradine i gomile (tumuli).

Nakon prijašnjih navoda i opisa na ovom portalu - kao i na drugim mjestima, mnogima je postao dostupan uvid te spoznaja - o arheološkim ilirskim lokalitetima (gradovima) koji imaju kiklopske-megalitske zidove na prostoru Hercegovine - a to su daleko najpoznatiji i najatraktivniji Daorson kod Stoca, Zvonigrad kod Pologa (općina Mostar), 'Zidana gomila' kod Studenaca (općina Ljubuški) te lokalitet 'Martinovića gomila' istočno od Hodova (općina Berkovići - rep.Srpska) - koji poput Daorsona sadrži dugi zid na padini brda sastavljen od nepravilnih poluobrađenih višetonskih blokova kamena - no koji radi ostataka mina na točno ovom mjestu nije dosada od strane autora ovog portala istraživan. Osim ovih 'naših' lokaliteta u susjedstvu su poznati megalitski lokaliteti: Hrvatska - Varvarija i Aserija, Nadin između Šibenika i Zadra, Monkodonja i Maklavun u Istri, Stari grad Pharos, gradina na Purkinom kuku i kula Tor s gradinom na otoku Hvaru, Škrip na otoku Braču, te u Crnoj Gori - Medun (Meteon) i Risan. I većini onih koji se bave ili zanimaju za arheologiju - kao megalitski lokaliteti su uglavnom poznati ovi gore navedeni lokaliteti o kojima na internetu postoji nekoliko (neznastvenih) osvrta i opisa http://udruga-kameleon.hr/tekst/2277/ .

U okviru ove interesantne i tajnovite tematike, gotovo je nepoznata činjenica, da se u neposrednoj blizini grada Široki Brijeg na ilirskoj gradini, na vrhu brda iznad polja u selu Mokro gdje je u recentnije vrijeme podignut veliki Križ - nalaze ostaci megalitskog (kiklopskog) zida s poluobrađenim i mjestimično dobro obrađenim tj.klesanim ogromnim blokovima vapnenca zidanim bez žbuke - slično kao u megalitskog zida u Daorsonu. Iako je naselje Mokro u arheološkom smislu dosta dobro poznato javnosti, znanje o postojanju prapovijesno-ilirskog kiklopskog zida je potpuno nepoznato ponajviše zbog činjenice da je vrlo povoljan geostrateški položaj ove lokacije proishodio to da su se od vremena prvog milenija pr.Kr.kad su ovdje napravljeni kiklopski zidovi, preko njih i preko ilirske utvrde tj.gradine izmjenile uzastopno sve nadolazeće kulture uključujuću i ovu najrecentniju našu kulturu, no koja bi se više mogla nazvati ne-kulturom. Tako je većini poznato to da se neposredno ispod ovog brda s gradinom nalaze vrlo fascinantni temeljiranokršćanske bazilike s krstionicom datirane s kraja 5.st. Upravo najraniji pisani spomen ovog mjesta -naziv Mokriskik, kojeg je autor upotrijebio kao i 'naziv' ilirskog pragrada, nalazi se u djelu Bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz 10.st.po.Kr. O povijesti Mokrog može se naći i na internetu vezanih za povijest Širokog Brijega: http://blog.dnevnik.hr/buhovo/2009/02/1625730861/buhovo-i-iroki-brijeg-u-najranije-doba.html . Gledajući sve ove kulture koje su se uzastopno izmjenile na lokaciji same, kao i okolo, ilirske gradine, već od dolaska Rimljana, zatim razdoblja ranog kršćanstva, dolaska Slavena, pa čitavog Srednjeg vijeka sve do današnjih dana, upada u oči jedna nadasve tužna i loša činjenica, a to je da je kiklopski zid koji je napravljen prije više od 2200 god.možda čak i prije 2500 god. uspio ostati 'netaknut' i neoštećen (bar u znatnijem smislu) više od 2000 god. da bi u našem vremenu tijekom perioda zadnjih 80-100 god. - više od 60 posto zida bilo totalno devastirano na taj način što su ovi pradavno isklesani ogromni mjestimično i preko jedne tone teški megaliti, masovno sklonjeni tj.izvađeni iz megalitskog zida i ugrađeni u brojne okolne suhozide, međe ili pak naprosto srušeni iz originalne pozicije unutar zida te sklonjeni u stranu. Tako se unutar najdužeg recentnog suhozida koji se pruža uzduž čitavog 'nedavno' napravljenog puta križa s njegove desne strane mogu zamijetiti brojni veliki od pola pa do tone teški poluisklesani blokovi vapnenca, koji su tu ugrađeni skidanjem iz originalnog ilirskog zida.
Obilaskom užeg prostora s ilirskom gradinom te okolice megalitskog zida, kao i na osnovu dosadašnjih poznatih činjenica, može se uvidjeti kako je sama vršna pozicija gradine konstantno korištena u povijesti do dana današnjih, pri čemu je možda i prva najoriginalnija funkcija i današnja najrecentnija - bila u jednoj te istoj svrsi - vjerskoj tj.kao svetište, i to prije 2500 god.kao svetište izlazećeg sunca, a danas kao Katoličko sveto odredište s velikim križem i križnim putem. Tako je danas na samom vrhu gradine podignut veliki križ, do kojeg je napravljena i fino uređena pristupna stazica koja se uspinje od sjeveroistočne padine pa sve do samog križa na kojoj su postavljene postaje križnog puta. Te ono što je najzanimljivije jeste to da se upravo najočuvaniji dijelovi kiklopskog zida nalaze na samom vrhu puta križa, desno tj.jugozapadno od zadnje postaje, pri čemu je zid međutim jako dobro sakriven u posve gustom i obraslom šumarku, što je proishodilo činjenicu da se na internetu danas, unatoč činjenici godišnjeg masovnog okupljanja vjernika i procesije tj.prolaska ovom stazom tek nekih desetak metara od zida, ne može naći gotovo niti jedna fotografija ove prave arheološke atrakcije. Čitava prapovijesno-ilirska gradina a time i kiklopsko-megalitski zid pripadaju ilirskom plemenu Delmata koje je opisivano u prethodnom postu, pri čemu se pouzdano može pridati njima na osnovu pojedinih ranijih arheoloških nalaza direktno s ovog mjesta, u okviru čega se kao možda najbolji dokaz može navesti pronađena ostava ilirskog delmatskog oružja neposredno ispod gradine kod Matijevića kuća: http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=292585 . Promatrajući detaljnije pojedine velike blokove vapnenca autor je zamijetio da je način obrade drugačiji negoli je to slučaj u Daorsonu i Zvonigradu gdje su veliki komadi slagani u oblike paralelopipeda s jasno isklesanim bridnjacima, pri čemu je u slučaju gradine u Mokrom riječ o blokovima koji su veći negoli u Zvonigrada, no nešto manji od Daorsona ?(što tek treba razotkriti), koji su osim toga mjestimično primitivnije klesani samo s jedne strane, a mjestimično su pojedini blokovi obrađeni i čak s 3 strane, što sveukupno baca potpuno novo svjetlo u pogledu odnosa načina gradnje gradina u ilirskih Delmata.
Potencijalnost i atraktivnost ovog mjesta prije svega proizilazi iz činjenice da se ovdje na vrhu brda u Mokrom na ilirskoj gradini nalaze jedini zasada poznati - obrađeni kameni (megalitski) zid iz tog vremena na području Zapadnohercegovačke županije, kojemu dodatnu misteriju i atraktivnost daju pokazatelji da su pravi autori ovog klesanog kiklopskog zida - ilirsko pleme Delmati, a ne Daorsi, kao i to da samo područje s ovim kiklopskim zidom tek treba početi ispitivati, a prije svega očistiti i otkopati kako bi izašlo na vidjelo svo graditeljsko umijeće od vrlo vjerojatno najstarijih kamenoklesara zapadne Hercegovine koje bi slobodno mogli nazvati pravim snagatorima s obzirom na veličine kamenih blokova koje su klesali prije više od 2200, možda čak i 2500 godina. Stoga, je posve opravdano očekivati od same općine Široki Brijeg, zajedno u suradnji s lokalnim mještanima, da se prostor s ilirskim megalitskim zidom potpuno očisti od zaraslog grmlja i drveća, iskopa do dna tj.bazne ravnine zida uzduž čitavog njegovog pružanja te postave paneli ili postolje s opisom - ove 'nove'Širokobriješke arheoturističke destinacije, na koju će već tijekom idućeg Uskrsa doći mnogi sudionici tradicionalnog puta križa na gradinu iznad Mokrog.

pogled na ilirsku gradina iznad Mokrog i na križ podignut na njoj

detalj obzidane velike čatrnje u zaseoku zapadno od brda s gradinom i križem

detalj zida starog i kuće starih možda stotinjak god.-zamijetljivi nasljeđeni od ilira s gradine - megalitski način zidanja zida s blokovima teškim i do tone

detalj stare stojne kuće i masivnog suhozida ispred nje u zaseoku zap.od ilirske gradine

ILIRSKA (DELMATSKA) GRADINA S MEGALITSKIM ZIDOM

detalj 'obrušenog' ilirskog bedema od manjih komada sa sjeveroistočne strane vrha gradine i križa

pogled s vrha prema jugu u pravcu planine Trtle i Brotnja na Mokarsko polje

pogled s vrha prema sjeveroistoku i gradu Širokom Brijegu, te planini Čabulji

pronađeni zanimljivi veliki namjerno i specijalno od strane ilira (delmata) postavljen kameni tron - na istočnom kraju vršnog dijela gradine - s najvjerojatnijim i najlogičnijim ciljem nadgledanja nižeg područja ali i praćenja izlaska sunca

ogromni megalit na krajnjem istočnom rubu gradine - mogući solarni marker ?

pogled preko istočnog ruba gradine daleko na istok - mjesto izlazećeg sunca

MEGALITSKI (KIKLOPSKI) ZID UNUTAR GUSTIŠA / Illyrian megalithic wall

obratite pozornost na veličinu blokova - dužina čekića=30cm

ogromni blokovi obrađeni s 2 i 3 strane

SPECIJALNI POKLON - ILUSTRACIJA ILIRSKOG GRADA MOKRISKIKA:

NEVJEROJATNO: ČITAVA PADINA BRDA IZNAD MOKROG JE MISTERIOZNI ZARASLI PRADAVNI ILIRSKI GRAD DELMATA PROMREŽEN KIKLOPSKIM ZIDOVIMA KOJEG SU RUŠILI I RIMLJANI?;

Nakon prethodno prikazanog obilaska i uvida zaista neočekivanog i tajnovitog dijela pradavnog naselja ili grada od Ilira, po svemu sudeći, Delmata - jednog od najmoćnijih ilirskih plemena od kojih su se tadašnjem najmoćnijem carstvu na svijetu - Rimskom - 'tresle kosti' gotovo 200 godina na samu pomisao ili spomen Delmata, najnoviji obilazak i snimanješireg područja gradine na vrhu brda 'iznjedrio' je još jednu posve zanimljivu i misterioznu činjenicu - da se na cijelom sjevernom dijelu brda uzduž čitave padine prostiru jasno vidljivi ostaci megalitskih ili kiklopskih zidova od ogromnih blokova vapnenca težih i od nekoliko tona.

Obilaskom većeg dijela vrha brda s gradinom s podignutem velikim križem na najvišoj točki, te okolnih padinskih strana razotkriveno je pružanje najvećeg dijela kiklopskih zidova i ostalih dijelova ove ilirske - delmatske gradine. Tako je prvotnim obilaskom dijela zida za zapadne strane, ranije razotkrivenog i prikazanog, utvrđeno da se on pruža u dužini od oko 60 metara, gdje završava na krajnjoj zapadnoj točki gdje je međutim razotkrivena ruševina jedne oveće građevine, koja je vjerojatno u tadašnje ilirsko vrijeme negdje u mlađem željeznom dobu (4-1 st.pr.Kr) imala ulogu izvidnice, jer se odmah direktno ispod ovog zapadnog i južnog dijela vršnog platoa brda teren naglo i strmo stropoštava dolje, što predstavlja prirodnu zaštitu ovog ilirskog grada s ovih jugozapadnih strana brda. No, uz to, na ovom krajnjem zapadnom dijelu vrška brda neposredno iznad navedenog razrušenog najvjerojatnije delmatskog objekta, razotkriveni su zidovi od puno manjeg 'obrađenog' kamena sa žbukom što po svemu sudeći predstavlja ostatke rimskih ili pak ranosrednjovjekovnih građevina - moguće neka vrsta pribježišta ili refugija, a možda je čak riječ i o rimskoj strateškoj vojnoj kontrolnoj utvrdi koju su Rimljani napravili direktno na temeljima ilirske gradine. Nakon ovog zapažanja, uz navedeni relativno 'očuvaniji' dio kiklopskog zida zamijećeno je da se neposredno ispod njega nalaze mnogobrojni isklesani ogromni blokovi vapnenca, koji su posve očito srušeni sa zida pri čemu su se odronili nešto malo dalje ispod njega, te danas gotovo potpuno zamaskirani debelom mahovinom i žbunjem, ali ipak zamijetljivi - kao nepobitni svjedoci -postojanja impozantnog kiklopskog zida iz daleke prošlosti prije više od 2200 god. Ako malo povežemo povijesne spoznaje, logičnost lokaliteta, kao i zamijetljivo postojanje antičke (rimske) arhitekture u blizini, gotovo se sigurno može zaključiti da su Rimljani nakon potpunog vojnog poraza Delmata u 1 st.pr.Kr. iz osvete prema njima, zbog već dobro poznatog njihovog međusobnog odnosa, nastojali u potpunosti srušiti ovaj ilirski delmatski grad i njegove kiklopske zidove, u čemu su velikim dijelom uspijeli, no na sreću sviju nas koji danas baštinimo ovu zemlju, ipak ga nisu posve uništili te se danas na ovom zap.dijelu gradine pruža jasno vidljivi kiklopski zid koji u jednoj dionici u dužini oko 10-ak metara ima visinu oko 2 metra. Impresivna spoznaja dobiva se ako uzmemo u obzir sve ove srušene ogromne poluobrađene i klesane kamene blokove zarasle u vegetaciji, te ih kroz misli vratimo na pozicije u prvotni originalni zid - što osvjetljava činjenicu da je ovaj zid bio prije rušenja ništa manje atraktivniji negoli zid u Daorsonu, pri čemu je u dužini od 50 metara, bio najmanje visine 2, a vrlo vjerojatno i preko 3 metra.
Daljnjim obilaskom područja sa zidinama u pravcu sjeveroistoka, zamijećena je još jedna činjenica koja vidljivo pokazuje 'najzadnju' devastaciju kiklopskog zida u ovom našem vremenu koja se dogodila tijekom gradnje puta križa iznad zadnje postaje neposredno ispod križa, pri čemu navedena staza prelazi odnosno presjeca točno poprijeko kiklopski zid čiji je jedan veliki isklesani kameni blok kao jasni svjedok ovome, danas ostao vidljiv točno na sredini staze prema križu. Nažalost, pregledom ovog dijela današnje staze prema križu, neposredno ispod njega, može se konstatirati da je usljed nažalost neznanja i nepažnje, ovdje u potpunosti srušen dio kiklopskog zida koji je vjerojatno bio visok oko 2, a možda i više metara. No, prava atraktivnost ovog čitavog ilirskog grada, 'slijedi' dalje, probijanjem kroz danas potpuno zarasli sjeveroistočni dio padine brda. Posve neočekivano, autor je obilaskom ovog dijela uvidio da se uzduž i poprijeko čitavog sjeveroistočnog dijela brda podno gradine proteže prava mreža kiklopskih zidova i objekata koji su nešto grublje rađeni za razliku od zida na vrhu sa zapadne strane. Iako grublje rađeni, zapažena je jedna uistinu zanimljiva i impresivna činjenica, a to je da su na ovom dijelu brda u zidovima prisutni ogromni blokovi kamena, teški po nekoliko tona, od kojih su i poneki klesani s jedne ili dvije strane. Detaljnijim snimanjem terena zamijećeno je da se ovdje nalaze ostaci pravog naselja gdje su živjeli ovi pradavni ilirski stanovnici Delmati, pri čemu su kuće izgradili na prethodno napravljenim terasastim temeljima od kiklopskih zidova i blokova vapnenca, koji na mnogim dijelovima čine ogromne podzide. Na nekoliko dijelova ove sjeveroistočne padine brda zamijećeni su zaravnjeni relativno prostrani dijelovi zemlje, potpuno obrasli u gustu travu i grmlje, na kojima je međutim jasno zapaženo postojanje ogromnog tzv. kulturnog sloja, tj. naslaga zemlje s ostacima života iz tih pradavnih ilirskih nastambi i objekata. Osim ovoga, na pojedinim dijelovima površine, pronađeni su otprilike pravokutni, i djelomično oblikovani ogromni kameni blokovi koji su postavljenji točno na središnje dijelove zaravnjenih površina s kulturnim slojem, pri čemu bi se moglo raditi o nekakvim vrstama kultnih dijelova, ili pak neke vrste 'stolova', kamenih oltara ili slično. Najimpresivnija spoznaja je ta da u biti čitav vrh brda iznad Mokrog s padinama skoro sve do kuća u podnožju, predstavlja ruševine jednog pradavnog kiklopskog grada sagrađenog od strane Ilira prije više od 2000 god., na kojem su ostaci i nekoliko kasnijih antičkih (rimskih) ili pak ranosrednjovjekovnih građevina.
Gledajući sve ove pronađene i otkrivene karakteristike vezane za sami ilirski grad - uistinu je prisutna svojevrsna misterija i pitanje -zbog čega su baš ovdje i kako to da su Delmati, odlučili se klesati ogromne kamene blokove i praviti megalitske zidove poput onih u Grka ili heleniziranih plemena - Daorsa, od kojih su prema svim dosadašnjim spoznajama, istraživanjima te radovima od vrsnih arheologa, bili daleko nazadniji i primitivniji? Na ovo pitanje prema autorovom uvidu i pretpostavkama, moguće je nekoliko odgovora.
Prvi je taj; da je usljed relativne blizine također ilirskog grada Zvonigrada, kojeg su međutim izgradili po svemu sudeći helenizirani Daorsi, netko od važnih stanovnika ovog Delmatskog grada u Mokrom, išao u direktni posjet Zvonigradu pri čemu je od njih 'pokupio' znanje i metode kiklopskog zidanja, nakon čega su onda i sami delmatski stanovnici grada kod Mokrog odlučili raditi 'slične' zidove.
Drugi je; da su potpuno neovisno o Daorsima, i drugim heleniziranim Ilirima, ovi delmatski stanovnici Mokrog, samostalno se odlučili na jedan svojevrstan građevinski 'eksperiment' klesanja kamena i pravljenja kiklopskih zidova, pri čemu bi onda ovi kiklopski zidovi mogli biti i stariji od onih u Daorsonu.
Treći je; da je ovim Delmatima koji su živjeli ovdje, ovaj grad bio prevažan, možda zbog geostrateškog, a možda čak i vjerskog, kultnog razloga, što je proishodilo njihovu odluku da ga opasaju ovakvim jedinstvenim bedemima kakvih nema gotovo ni na jednoj delmatskoj gradini.
Četvrti je: da ovaj grad s kiklopskim zidovima uopće nije sagrađen od Delmata već od Daorsa koji su možda živjeli na vrhu ovog brda prije samih Delmata, pri čemu su tada i sagradili kiklopske zidove.
Peti je: da ove kiklopske zidove nisu sagradili niti Delmati, niti Daorsi, već da su ga tijekom kasnog brončanog ili ranog željeznog doba izgradili neki izvorni prethodnici Ilira na ovog gradini. U ovom slučaju ovi kiklopski zidovi bi bili najstariji obrađeni zidovi u čitavoj Bosni i Hercegovini, a ovaj arheološki lokalitet kod Mokrog bi bio najstariji grad u Bosni i Hercegovini.
Uvažavajući pojedina direktna zapažanja i brojne logičnosti, autorova osobna pretpostavka, potkrijepljena već objavljenim ranijim arheološkim nalazima delmatskog oružja tzv.Matijevića ostava neposredno ispod gradine, kao i direktnim pronalascima keramike na ovoj gradini, jest kombinacija drugog i trećeg odgovora, na ovo po svemu sudeći misteriozno i jedinstveno arheološko mjesto ne samo za Široki Brijeg već i za čitavu Hercegovinu.

Pogled prema usponu na putu križa - stazi kojom se najlakše dolazi do pradavnog kiklopskog grada Ilira

pogled na nagib i debljinu slojeva vapnenca - koji su s ovim svojim nagibom i debljinom super pogodovali direktnom 'lomljenju' i odvajanju velikih kvadera i kockastih blokova koji su potom mjestimično isklesavani

dio srušenog kiklopskog ilirskog zida od ogromnih neobrađenih blokova (čekić=30cm) neposredno s lijeve strane vrha puta križa kod 10 postaje

POGLED PREMA ŠIROKOM BRIJEGA, KANJONU LIŠTICE I PL.ČABULJI

zamijetljivi ogromni isklesani kockasti blok točno na sredini staze puta križa iza zadnje postaje, na mjestu gdje je točno staza presjekla zid, no kao marker pružanja zida ostao je ovaj pradavno klesani blok

SRUŠENI KLESANI I DRUGI VELIKI BLOKOVI NEPOSREDNO ISPOD I OKOLO MEGALITSKOG ZIDA

Pronađeni krajnji zapadni 'djelomično' očuvani kiklopski zid sa isklesanom prednjom stranom ili tzv.licem zida

krajnji zapadni dio srušene ilirske građevine s vidljivim megalitima, kao i ostatkom kiklopskog zida koji proviruje na gornjem središnjem dijelu slike

krajnji zapadni dio - srušeni ilirski (delmatski) objekat - možda kula izvidnica ili nešto slično

pogled s krajnjeg zapadnog dijela prema jugoistoku

pogled prema jugozapadu, gdje se teren naglo stropoštava dolje u duboku dragu

jasno uočljivi ostaci zidina objekta iz mlađeg razdoblja - moguće antike ili pak ranog srednjeg vijeka na zap.dijelu

pogled sa samog vrha kod velikog križa prema Širokom Brijegu

pogled s vrha prema istoku, Mokarskom polju i selu Turčinovići

RANIJE ZAMIJEĆENI, IZNOVA FOTOGRAFIRANI KIKLOPSKI ZID

DIJELOVI ILIRSKIH KIKLOPSKIH ZIDOVA I GRAĐEVINA NA SJEVEROISTOČNOM DIJELU BRDA PODNO GRADINE:

zamijećena neobična (moguće namjerno načinjena) pravocrtna pukotina ili 'rez' na ovom obrađenom velikom tonskom bloku

zamijetljivi fino obrađeni (isklesani) blok unutar kiklopskog zida od većinom neobrađenih blokova

pronađena keramika od nekadašnjih pradavnih posuda, vrčeva ili slično podno zidina

pogled na misteriozni namjerno postavljeni kvadratični megalitski blok koji je možda služio kao svojevrstan stol ili kameni oltar u kultne svrhe ?

DIO ZAMIJEĆENIH KIKLOPSKIH ZIDOVA OD VELIKIH MEGALITA:

pogled na pružanje jednog ogromnog kiklopskog zida koji je imao funkciju temelja i podzida na kojem je debeli kulturni sloj gdje su bile pradavne kuće Delmata

još jedan pronađeni veliki klesani blok

pogled na dijelove (delmatskih) posuda s fino vidljivim donjim dijelom nekakve zaobljene posude (desno)

mjestimično prisutni veliki klesani blokovi

pogled na najvjerojatnije 'ogroman' kiklopski zid od neobrađenih megalita koji je kao temeljna terasasta podzida

POKLON: NOVA REKONSTRUKCIJA PRADAVNOG ILIRSKOG KIKLOPSKOG GRADA KOD ŠIROKOG BRIJEGA

VIDEO PROMOCIJA PRIRODE BROTNJA (Tepčići, Gradnići, Gornja Blatnica, Vionica-Međugorje i Crnopod) i ŠIROKOG BRIJEGA (Grabova draga) NA BHT1;

Svima onima koji su barem na trenutke čitali i upoznali neke prirodne zanimljivosti iz geološke sfere koje su bile opisivane na ovom portalu, odsada je kao izravni i direktni uvid u pojedina zanimljiva otkrića od strane autora na području Brotnja, i na području sjeverno od Širokog Brijega, dostupan video dokumentarac 'Nova avantura' u trajanju oko 55 min, snimljen od strane BHT1 tv ekipe, zajedno s autorom ovog portala. Čitav dokumentarac snimljen je tijekom prošle 2013 godine na lokacijama između Tepčića i Dobrog sela, Lokvice kod Gradnića, Gornja Blatnica u blizini Biblijskog vrta, dio između Vionice i Međugorja (istočno od današnje nove ceste prema Međugorju), predjelu Crnopoda uz cestu od tzv.Ceranskog pravca prema Miletini te na području Grabove drage sjeveroistočno od Širokog brijega. O svim snimljenim karakteristikama i zanimljivostima, na ovom portalu je u više navrata tijekom prošle 3 god. bilo dosta opisa i prikaza, koji su uvelike iskorišteni u ovom video-dokumentarcu, jedinstvenog karaktera gledajući sav ostali sadržaj regionalnih i lokalnih tv kanala. Te na kraju, spomenimo to da će i u idućim nastavcima ovog avanturističkog domaćeg dokumentarca biti video priloga snimanih zajedno s autorom, no ne geološkog već arheološkog karaktera, koji su vezani za ekskluzivno prošlogodišnje razotkrivanje mističnog pradavnog ilirskog grada Zvonigrad s megalitskim zidinama kod sela Polog iznad Mostarskog blata, te stoga nemojte propustiti pogledati nastavke ovog jedinstvenog promotivnog dokumentarca Nova avantura.

Link za gledanje:

http://www.bhrt.ba/bht1-emisije/nova-avantura/nova-avantura-od-19-10-2014/

ARHEOLOŠKO ČUDO; ČITAV PROSTOR OKO GRADINE JE ZARASLI ILIRSKI MEGALOPOLIS S KIKLOPSKIM ZIDINAMA;

Nakon najnovijih nekoliko uzastopnih terenskih istraživanja i obilazaka šireg prostora oko Gradine u Mokrom, utvrđene su i otkrivene brojne uistinu zanimljive činjenice. Naknadnim obilaskom i snimanjem terena na padinama brda s istočnih strana sve od vrha pa do samog polja, razotkrivena je nevjerojatna činjenica - da je ustvari čitava padina brda sa svih istočnih i sjeveroistočnih strana građevinski preoblikovana u brojne izdužene stepeničaste terase, s podzidama od pravih kiklopskih zidova. Gotovo ništa od ovog nije vidljivo promatrajući samo brdo iz blizine pa čak i od njegovog podnožja, no, probijanjem kroz gusto bodljikavo grmlje i jako veliku travu točno na licu mjesta pred očima se ukazuju jasno vidljivi pravilno naslagani kiklopski blokovi većinom neobrađenog kamena koji su složeni na taj način da čine podzide svih ovih terasa. Još veću intrigantnost daje uvid izbliza - koji otkriva da je riječ o ljudski pomjeranim i složenim uistinu ogromnim blokovima teškima od 1 do 10 i više tona. Nadalje, na ovim terasama jasno su zapaženi megalitima ograničeni prostori, koji vjerojatno predstavljaju ostatke pradavnih nastambi, a možda čak i kultnih mjesta. A da se na nekim dijelovima padine radilo o kultnim mjestima, pokazuju i otkriveni ogromni kvadratično-kockasti blokovi kamena koji su s nekoliko strana i isklesani kako bi stranice zatvarale točno pravi kut pri čemu su vidljivo namjerno postavljeni na središnja mjesta površine terasa. Uz ovo, još je zanimljivo i to da su, potpuno neočekivano, u jako gustoj niskoj i teško prohodnoj šumi na donjem dijelu istočne padine brda, otkrivene ruševine još kiklopskih zidova s pojedinim velikim pomno isklesanim blokovima kamena većim i od tipičnih stećaka. S obzirom na sve snimljeno i zapaženo na ovim istočnim padinama brda, može se zaključiti da su temeljne kiklopske zidove unutar kojih su mjestimično prisutni i obrađeni blokovi, izgradili Iliri Delmati, koje su pak nakon poraza, velikim dijelom iskoristili Rimljani i rimska vojska tako što su preko ilirskih građevina i terasa izgradili svoje objekte, utvrde, zgrade pa čak i vile. Da je tome tako, pokazuje na južnim i jugoistočnim padinama i nekoliko otkrivenih ruševina po svemu sudeći rimskih građevina koje su bile pokrivene crijepom čiji su brojni dijelovi prisutni na samim ostacima zidova. Druga vidljiva razlika od ilirskih zidova, jest jasno zamijetljivi upotrebljavani puno manji komadi kamena s upotrebom maltera ili žbuke, dok su Iliri jasno uočljivo pravili prave kiklopske zidove od ogromnih neobrađenih blokova bez ikakvih naznaka upotrebe maltera. Još jedna zamijećena činjenica koja ukazuje na usku povezanost prvih stanovnika ovog brda Prailira i Ilira s kamenom, jest jedan veliki neobrađeni megalit s neodoljivom sličnošću ljudskom licu, koji je složen unutar jedne velike terasaste podzide, najvjerojatnije svjesno i smišljeno kako bi oblik lica na kamenu bio vidljiv svima koji bi tuda prolazili. Na istom ovom dijelu lokaliteta u sjeveroistočnom podnožju brda na jednoj prostranijoj zaravni između ruševina brojnih građevina otkriven je i potpuno obrastao u gustiš jedan kružni obzidani objekt ukopan u zemlju koji je najvjerojatnije predstavljao ilirsko-delmatsku cisternu ili spremište za vodu.

Kao što je vidljivo iz naslova to, da okolni prostor oko gradine predstavlja pravi ilirski megalopolis, pokazuje obilazak i drugog dijela terena zapadno od vrha brda s križem. I ovdje su potpuno neočekivano otkriveni nastavci pružanja također pravih kiklopskih zidova s velikim neobrađenim blokovima. Ovi zidovi do kojih se teško dolazi probijanjem kroz gotovo neprohodnu makiju bodljikave drače, kupine, grabovine i smreke, su vidljivo porušeni od prvobitnog izvornog oblika, što još čvršće ide u prilog činjenici da su ove kiklopske zidove rušili Rimljani nakon osvajanja ovog ilirskog delmatskog grada. Osim kiklopskih zidova, i unutar guste šume hrasta, jasena, kljena i graba još zapadnije od vrha brda u pravcu Čerigaja, otkriveni su gotovo nepregledni srušeni zidovi građevina među kojima se također mogu pronaći veliki blokovi kamena obrađeni u obliku kvadera i kocki. Da su i ovi brojni objekti pripadali ilirskom pradavnom naselju tj.gradu potvrđuju i tipični gradinski bedemi pronađeni između ovih zidina s vidljivim tipičnim prapovijesno-ilirskim od kamena napravljenim izvidnim promatračnicama na istaknutim dijelovima bedemskih nasipa.

Na kraju se sintezno, na osnovu svega dosada snimljenog direktno na terenu uz usporedbu sa zračnim i satelitskim snimkama, može dosta pouzdano pretpostaviti da čitav prostorni trokut, kojeg omeđuju gradina na Polugrini, gradina u Mokrom i gradina na Magovniku u Čerigaju, predstavlja površinu pravog ilirskog delmatskog megalopolisa, s potencijalom istraživanja i razotkrivanja koji će ostati u nasljedstvu brojnim naraštajima u budućnosti.

SJEVEROISTOČNA PADINA BRDA UZ PUT KRIŽA:

zamijetljivi rub kiklopskog zida prekriven debelim slojem humusa i visoke trave

dijelomično očuvani vidljivi dio kiklopskog zida neposredno ispod VII postaje puta križa

ogromni višetonski megalit postavljen na jednoj terasastoj zaravni

vidljivi ostaci porušenog, impresivnog kiklopskog zida s ogromnim neobrađenim blokovima vapnenca

slika gore i dolje- razotkriveni veliki polukružno omeđeni s kiklopskim zidom dio terase u čijoj su sredini postavljena dva ravna megalitska bloka poput neke vrste stolova, posebnih tronova ili pak kao kultni objekti

KIKLOPSKE ZIDINE NA SJEVEROISTOČNIM PADINAMA:

ogromni megaliti, mjestimično postavljeni u vertikalni položaj kako bi tvorili barijeru za pravljenje terase

još jedan izdvojeni postavljeni kvadratični megalit (slika gore i dolje)

OSTACI KIKLOPSKIH ZIDOVA I PODZIDA NA JUGOISTOČNOJ PADINI PODNO GRADINE:

i ovdje prisutni posebno oblikovani kvaderi smješteni na istaknutim ravnijim površinama

jedan vrlo zanimljivi dobro isklesani megalit u obliku pravokutnog kvadrata, kockastog izgleda gledajući ogozgo, pri čemu su drevni majstori iliri klesanjem na ovom bloku izveli savršene prave kuteve (slika gore i dolje)

POGLED NA TERASE - koje su u potpunosti podzidane i omeđene megalitskim zidovima

zamijećene primitivne, ali za vrijeme postojanja ovog pragrada, itekako funkcionalne stepenice koje povezuju dvije terase

zamijetljivi kiklopski blokovi koji su naslagani tako da tvore granice terasa na kojima su vjerojatno bile mnoge ilirske kuće

još jedan uočljivi približno kockasto isklesani megalit na rubu terase

detalj izbliza s jasno vidljivim klesanjem u svrhu dobivanja pravog kuta i kockastog bloka

RUŠEVINE ILIRSKIH OBJEKATA S KIKLOPSKIM ZIDOVIMA NA SJEVEROISTOČNOJ PADINI:

vizualno istaknuti posebno smješteni kockasti megalit u obliku kamenog stola na terasi pri dnu sjeveroistočne padine

pogled na brdo s gradinom i križem od smjera istoka:

PODRUČJE ZAPADNO I SJEVEROZAPADNO OD VRHA BRDA S KIKLOPSKIM ZIDOVIMA I RAZNIM OBJEKTIMA:

jasno uočljivo pružanje srušenog kiklopskog zida u smjeru sjeverozapada

zanimljiva građevinska izvedba s lučnim prolazom unutar zida

JUŽNE PADINE ISPOD VRHA BRDA S OSTACIMA ZIDOVA I GRAĐEVINA:

pronađeni najdonji dio jedne amfore - vjerojatno rimske, no moguće i helenističke, tj.grčke

pogled na padinu u pravcu sela Turčinovići sa, i ovdje prisutnim, specijalno postavljenim velikim kvadratičnim megalitom

približavanjem do samog megalita, razotkriveni pravokutno isklesani drugi nešto manji megalit podno njega

ostaci rimske građevine koja je bila pokrivena crijepom pri samom dnu južne padine:

pogled koji ukazuje da su i ovdje u temeljima rimske građevine prisutni megalitski tj.kiklopski zidove ranijeg ilirskog podrijetla

Mnogo recentniji primjer gradnje - velika obzidana čatrnja u zaseoku neposredno zapadno od Gradine s kraja 30.ih god.prošlog stoljeća gdje je uočljivo naslijeđeni megalitski ili kiklopski način zidanja od Ilira, zbog čega ova čatrnja spada u pravu kulturno-povijesnu graditeljsku baštinu Širokog Brijega:

ZAPADNI I JUGOZAPADNI DIO PREMA ČERIGAJU S OTKRIVENIM KIKLOPSKIM ZIDINAMA I OSTACIMA PRAPOVIJESNO-ILIRSKIH BEDEMA:

jedan potpuno neočekivano pronađeni gotovo kockasto isklesani megalit u središtu guste šume

SJEVERNI I SJEVEROISTOČNI DIO PADINE:

ostaci kiklopskog zida u donjem redu ovog suhozida

Izuzetno pravilno isklesani blokovi vapnenca na ruševinama gradinskih bedema:

ISTOČNI I JUGOISTOČNI DIO PADINE BRDA:

otkriveni s megalitima polukružno omeđeni dio terase

interesantni pravokutno-kockasti megalit postavljen na posebno zaravnjeno postelje, moguće u kultnoj ili nekoj drugoj svrsi ?

Kiklopske zidine i podzide uzduže terasa na padinama i u podnožju brda:

ogromni megaliti naziru se između guste trave po cijeloj padini s jugostočne strane brda

dio megalitskog zida na rubu terase, koji se razotkrio tek sklanjanjem guste obrasle trave

Dio kiklopskog zida podno terase s gornjim blokom u obliku ljudskog lica:

približen gornji postavljeni megalit s jasno vidljivim oblikom poput ljudskog lica

dio kiklopskog zida koji se razotkriva ispod trave i posve u podnožju u najdonjim dijelovima padine brda

RAZOTKRIVANJE TAJNE ZVONIGRADA - ČITAV ILIRSKI GRAD OMEĐEN BEDEMOM I MEGALITSKIM UTVRDAMA KRIJE SE NA BRDU IZNAD DOBRIČA;

Da prava, a i možda najveća razotkrivanja materijalne povijesne ostavštine iz vremena brončanog i željeznog doba na prostoru Hercegovine tek čekaju svoj vrhunac u 'skorijoj' budućnosti, osim već prikazanih detaljno opisanih i terenski snimljenih pojedinih prailirskih i ilirskih gradova, pokazuje i najnoviji obilazak brda neposredno iznad sela Dobrič gdje je u potpuno skrivenom i gotovo nevidljivom obliku unutar šume, razotkriven pravi, debelim bedemom omeđeni, kameni grad kojega su po svoj logici izgradili i nastanjivali ne Delmati već Daorsi, javnosti već dobro poznato izrazito helenizirano pleme Ilira sa svojim sjedištem u impozantnom gradu Daorsonu. Ovaj nanovo razotkriveni grad, također se može uvrstiti u prave megalitske gradove, jer su u njemu prisutni kao i u nedavno prikazanom gradu u Mokrom, kiklopski zidovi od velikih blokova vapnenca. S obzirom na položaj ovog pradavnog grada, gotovo neposredno južnije od Zvonigrada, s jasno prisutnom starom stazom koja povezuje točno ova dva grada, kao i s obzirom na pojedine objavljene arheološke tekstove i nađeni arheološki materijal, gotovo sigurno se može zaključiti da su stanovnici i graditelji ovog grada bili isti oni kao i iz Zvonigrada, a to su Daorsi. A još bolji dokaz, ili dokazi, koji još čvršće idu u prilog ovome, jesu i sama arhitekturalna obilježja kamenih građevina, zidova, kuća, gomila i utvrda koji su od autora izravno na terenu snimljena koja ukazuju na grčki tj.helenistički graditeljski stil i raspored objekata. Tako je probijanjem kroz vrlo gusto grmlje, pri čemu je i ponegdje na otvorenijem, zapažen i snimljen tipični gradinski bedem, koji međutim na ovom mjestu nije bio u obliku tipične gradine kakve su na vrhovima brda, već je ovdje on bio pravi gradski bedem koji je činio vanjske granice jednog relativno većeg grada za to vrijeme, pri čemu se najvjerojatnije radi o mlađem željeznom dobu 4-2 st.pr.Kr.kad je inače život Daorsa takorekuć 'cvijetao' na području donje Hercegovine, u Daorsonu, ali isto tako i na Zvonigradu, pa samim time i u ovom gradu koji je samo jedan km južnije od Zvonigrada pa se ustvari može kazati kako je ovo svojevrsni južni kvart Zvonigrada. Prešavši sami gradski bedem, koji na pojedinim mjestima ima karakteristike megalitskog (kiklopskog) zida unutar površine grada razotkriven je pravi urbani centar s mnoštvom ostataka daorskih građevina, pri čemu je pronađeno nekoliko jako zanimljivih pravokutnih objekata ili građevina obzidanih 'finijim' megalitskim zidovima, pri čemu se posebno ističu dvije, koje bi zbog svojih neubičajeno većih dimenzija mogle biti nekakve kultne građevine, svetišta ili svojevrsni hramovi. Osim njih, na mnoštvo mjesta unutar 'gradske' površine prostiru se obzidani ostaci pretežito manjih građevina, najvjerojatnije suhozidnih nastambi od tadašnjih ilirskih stanovnika ovog mjesta. Neophodno je spomenuti mnoštvo humčastih gomila koje po svemu sudeći predstavljaju grobne humke. Pronađeni su i neki kružno obzidani objekti, pri čemu je u okviru svega zamijećenog vrlo važno spomenuti da su svi ovi ostaci zidova i bedema, bilo vanjskog gradskog bedema, bilo zidova objekata, u potpunosti zarasli unutar guste vegetacije, tako da pravi znanstvenici, povjesničari i arheolozi koji će željeti o ovome dati ispravni sud ili saznati nešto više, to neće moći nikako učiniti gledanjem raznih snimaka, ili čitanjem oslanjajući se na teoretsko znanje, već samo isključivo dolaskom ovdje na lice mjesta i zapažanjem ovih ostataka. Osim svega ovoga, posebna zanimljivost očituje se, kao i kod Mokrog te Zvonigrada, savršena primjena geoloških karakteristika stijena, pa su tako pronađeni ostaci megalitskih ilirskih nastambi perfektno uklopljenih podno jednog visokog vertikalnog dugog izdanka vapnenačkog hrbata ili grebena. Uz ovo, posebnu impresiju ovog mjesta uključujući i Zvonigrad, upotpunjuje veliki kanjon potoka Baćina neposredno bočno prema istoku, gdje su prisutni potpuno vertikalni slojevi krednog vapnenca, koji unutar samog kanjona formiraju mjesta nekoliko vodopada, pri čemu je svakako najatraktivniji vodopad Grkuš podno glavne akropole Zvonigrada s visinom oko 50m. Sve ove karakteristike, obuhvaćajući arheološke ostatke daorskih gradova Zvonigrada i ovog novo-razotkrivenog nazvanog Zvonigrad 2, zajedno s prisutnim vizualno impresivnim prirodnim karakteristikama krškog reljefa i endemične vegetacije prepune ljekovitog bilja, bez ikakve sumnje svim ljubiteljima hercegovačke arheologije i prirode, daju jedan novi poticaj za rekreativno-planinarsko-turistički posjet ovog prekrasnog širokobriješkog krajolika.

Fotogalerija ilirskog daorskog grada Zvonigrad 2:

pogled na drugu stranu kanjona na još jednu najvjerojatnije daorsku utvrdu (gomilu)

BEDEMI ILIRSKOG GRADA IZNAD DOBRIČA:

pogled na brdo s druge strane kanjona i na neku neobičnu ruševnu, vjerojatno ilirsku građevinu

jedna od gomila uz rubni istočni dio grada

zamijetljivi kiklopski blokovi u temelju ove velike gomile koja je ustvari velika utvrda stražarnica

pogled prema gornjem dijelu kanjona i Zvonigradu

veliki zaravnjeniji vrh vapnenačkog grebena neposredno iznad litice kanjona

pogled od ilirskog grada prema jugozapadu i delmatskom teritoriju

MEGALITI I MEGALITNI OBJEKTI UNUTAR GRADA:

slika gore i slike dolje:jedan pravokutni vrlo zanimljivi objekt s ogromnih par uspravljenih megalita na ulazu i u bočnom zidu

pronađena nastamba podno visoke vertikalne stijene, s donje strane omeđena postavljenim kiklopskim blokovima

pogled na kiklopske blokove s donje strane nastambe teških po nekoliko tona

pogled na samu nastambu podno stijene (slika gore i dolje)

uočljiv prirodni oblik okomitih vapnenačkih slojeva koji ovdje čine pravi prirodni zid ili bedem

pogled na izrazito ljekovito bilje - kadulju, koje raste u enormnoj količini po padini ovog brda - usljed čega su najvjerojatnije ovi Iliri Daorsi bili vrsni i kod Grka i Rimljana, iznimno cjenjeni, travari a možda i prodavači ove ljekovite biljke, i još drugih kao npr.vriska, smilja, kunine trave, iva trave -koje također rastu ovdje

Tzv. MARUŠKINA GOMILA - u biti - velika daorska utvrda s megalitskim zidom sa zapadne strane:

Pogled na kanjon i vidljive zidine pravog Zvonigrada na vrhu kanjona:

Maruškina gomila - s megalitskim zidom

impresivni potpuno vertikalni slojevi srednjekrednog vapnenca u dnu kanjona

Pronađeni ostaci triju manjih ali pravilno obzidanih megalitskih daorskih utvrda (osmatračnica) uz rub kanjona nedaleko od Zvonigrada:

Pogled na impresivni 50metarski vodopad Grkuš i akropolu Zvonigrada iznad njega

uočljivi namjerno postavljeni u vertikalan položaj veliki megaliti kako bi činili rubnjak njihove (daorske) ceste koja je išla od Zvonigrada prema Zvonigradu 2 iznad Dobriča

približen pogled na veliki megalitski fortifikacijski bedem na zapadnoj strani Zvonigrada

uočljiva trasa daorskog puta od Zvonigrada prema jugu po suhoj žutoj hercegovačkoj travi

Zapadni dio novo-razotkrivenog grada iznad Dobriča:

uočljivi veliki kiklopski (megalitski) blokovi

Unutar guste niske šume - razotkriveni brojni zanimljivi ostaci ilirskih građevina, pretežito pravokutnog oblika:

dijelovi gradskog (ilirskog) bedema uz zapadni rub grada

zamijećeni namjerno postavljeni veliki kvadratični megalit na središte jedne velike terase (gradskog trga?) koji je možda služio u kultne svrhe ?

Megalitski zidovi unutar grada:

Ostaci jedne pravokutno obzidane građevine:

ostaci kružno obzidanog manjeg objekta - moguće manje ilirske nastambe ili kućice

Dijelovi zapadnog bedema:

ostaci jedne vrlo zanimljive veće pravokutne građevine s megalitskim zidovima, koja je međutim u potpunosti zarasla u bodljikavu neprohodnu makiju

endemični dinaridski javor blista na jesenjem suncu

ZVONIGRAD 1:

Veliki zapadni megalitski zid - novi snimljeni detalji:

približen pogled prema Maruškinoj gomili - odnosno prema ostalim južnijim utvrdama

zanimljivi veliki pravilno isklesani megalit

OPREZ! Iako Ilira više nema u Zvonigradu, za sobom su ostavili prave i najbrojnije čuvare njihovog grada - poskoke

Krajnji sjeverni rub fortifikacijskog bedema s novo-zamijećenim velikim obrađenim megalitima u temeljima zida:

Poklon - specijalna karta s naljepljenim ortofoto snimkom na google earth

NEPOSREDNO KOD CRKVE U KOČERINU U GUSTOJ ŠUMI NALAZI SE POTPUNO SKRIVENI KAMENI GRAD OKRUŽEN KIKLOPSKIM ZIDINAMA S MEGALITIMA I DO 30 TONA;

Kao samo jedna od brojnih potvrda ranijih navoda o posve sigurnim tek nadolazećim arheološkim otkrićima pravih megalitskih gradova brončanodobne i željeznodobne starosti na prostoru Hercegovine, ekskluzivno se prikazuje nedavno razotkrivena, i potpuno skrivena, možemo slobodno reći još jedna prava širokobriješka Mikena. Riječ je o jednom, poput i ranije prikazanih, pravom drevnom kamenom gradu, koji sadrži ogromnu središnju gomilu -- u biti akropolu, koja je okružena, ni više ni manje nego pravim kiklopskim zidinama s ogromnim neobrađenim blokovima vapnenca, među kojima je pronađen jedan uistinu ekstra-megalit, procjenjene težine između 25 do 30 tona. Probijanjem kroz gotovo neprohodnu gustu šumu, unatoč opalom lišću, te dolaskom do ovog dijela zida, zamijećivanjem navedenog velikog megalita, javlja se posebna impresija i doživljaj u kojem se spoznaje zapanjujuća doslovno prava kiklopska snaga ljudi koji su prije vjerojatno više od 2500 god. živjeli ovdje, i koji su ovaj ogroman blok uspijeli pomjeriti i postaviti unutar suhozida. Osim ovog megalitnog bloka, obilaskom područja ovog pragrada, pronađeni su brojni dijelovi suhozida s karakteristikama pravih kiklopskih zidova, jer se unutar njih nalaze ogromni komadi ili blokovi vapnenca koji su redovito teži od pola tone, sve do nekoliko tona. Na krajnjem sjeveroistočnom dijelu grada unutar šume otkrivena je jedna druga zanimljivost - koja će u budućnost nesumnjivo biti vrijedna valorizacije kao (još uvijek) dobro očuvana prapovijesna graditeljska baština - a riječ je o jednoj pravoj megalitskoj manjoj prapovijesnoj građevini - vjerojatno nastambi ili nekoj vrsti stražarnice kojoj su ostali na zemlji potpuno očuvani zidovi do visine od skoro 2 m, izgrađeni u vidljivo prastarom suhozidnom stilu od kiklopskih blokova vapnenca. Promatrajući ovu drevnu kamenu građevinu, gotovo da je možemo doživjeti onakvu kakva je bila prije više o 2500 god. zamišljajući samo na vrhu krov od drveta, grana i slame. Unutar šire površine na čitavom prostoru oko središnje gomile u gustoj šumi pomiješanoj s puno kamenog krša vjerojatno se krije još ovakvih sličnih pradavnih kamenih građevina, što nesumnjivo predstavlja ogroman daljnji potencijal za istraživanjem čitavog ovog prostora. Kao i većina dosada prepoznatih i poznatih prailirskih i ilirskih gradova, i ovdje se jasno mogu izdvojiti dijelovi; stambeni dio - gdje je živjela većina prastanovnika ovog grada koji je smješten na južnim padinama brdašca ispod središnje akropole, građen od napravljenih terasa okružen bedemima, zatim dio gdje su po svemu sudeći bili vrtlovi s nasadima, ili pak prostori za ispašu stoke pregrađeni megalitskim zidovima, uz što je još zamijećen prostor s brojnim vidljivim grobovima u obliku kamenih izduženih humaka, pozicioniran na istočnoj strani grada, odnosno prostor nekropole grada. Ono što je zanimljivo, i što je potrebno naglasiti, jest to da ovaj arheološki lokalitet nije uopće opisivan ni registriran u stručnoj arheološkoj literaturi uključujući naravno 'glavni' arheološki leksikon BiH. Jedini, relativno kratki opis u literaturi, ovog lokaliteta, može se naći u izvrsnoj preglednoj knjizi 'Širokobriješka baština' od Ivana Dugandžića iz 2004 godine, no pri čemu je ovaj lokalitet opisan samo kao velika gomila. Za razliku od toga, autor je obilaskom šireg prostora oko ove 'gomile' ustanovio da, ne samo da je riječ o značajnom megalitskom gradu iz brončanog i željeznog doba, već i to da se vrlo vjerojatno radi o puno naseljenijoj gradini ili gradu od mnogo poznatije također kočerinske gradine Budim, smještene nedaleko zapadnije od ove gotovo potpuno nepoznate gradine.
I kao završnu zaključnu opservaciju možemo s priličnim pouzdanjem reći da gotovo svako drugo brdo i uzvišenje u Hercegovini krije ostatke prave megalitske civilizacije, te da je Hercegovina, a ne Bosna, najznačajniji dio Bosne i Hercegovine koje sadrži megalitske građevine i megalite, a to su na stotine gradina, na tisuće gomila, kao i nebrojeni posebno postavljeni megaliti na područjima gradina i okolo njih. I dok neki gotovo bjesomučno skoro čitavo desetljeće na prostoru srednje Bosne (okolica Visokog) pokušavaju pronaći megalite od ljudske ruke postavljene bez gotovo ijednog čvrstog i jasno vidljivog materijalnog dokaza, ovdje na prostoru Hercegovine gdje se prostire karbonatni vapnenački krš prisutno je na stotine tisuća megalita, te je stoga svima onima koji uistinu žele otkriti prave tragove megalitske civilizacije u Bosni i Hercegovini - pravo odredište Hercegovina. Za početak - Daorson, potom Zvonigrad, pa Martinovića gomila, pa gradina u Mokrom, pa Zidana gomila, pa gradina u Potocima, pa u Dobriču, u Čerigaju, u Gorancima, u Potocima, ova ovdje kod Kočerina, te još na stotine drugih na prostoru južno od Livna, preko Tomislavgrada, Posušja, Mostara, Nevesinja, Čapljine, Ljubinja, Bileće sve do iznad Dubrovnika.

Megalitska kuća/stražarnica na istočnom dijelu grada

zanimljivi posloženi megaliti, moguće u kultnoj svrsi ili pak kao nadgrobni spomenici

jedan od brojnih grobnih humaka u istočnom dijelu grada

Kiklopske zidine u jugoistočnom dijelu grada

pogled na zidine, i nasuti kamen u pravcu centralne središnje gomile ili akropole

dio kiklopskog zida ispod centralne gomile

kiklopski zid s višetonskim postavljenim neobrađenim blokovima vapnenca

zanimljivi namjerno postavljeni megaliti ispod kojih su pravocrtno posloženi manji komadi kamena

pogled na kiklopske podzidove od terasa na južnom stambenom dijelu grada

ostaci jedne relativno veće suhozidne građevine u južnom dijelu grada

megalitski ulaz u grad(inu) s jugozapadne strane

KIKLOPSKE ZIDINE S BLOKOM TEŠKIM PREKO 20,25 TONA:

Kiklopski bedemi sa zapadne strane s enormno teškim postavljenim blokovima kamena u bedem

CENTRALNA VELIKA GOMILA - AKROPOLA:

Megaliti sa sjeverozapadne strane grada podno centralne gomile

pogled na zapadni dio podno akropole s vidljivim velikim kiklopskim blokovima u temeljima čitave centralne gomile-akropole

Primjer fenomenalnog geološkog inženjerstva drevnih kočerinjana kiklopa -- majstorski nadoziđani tzv.ljuti krš s ogromnim blokovima umetnutim u gotovo svaku pukotinu između prirodnih kamenih izdanaka:

Megalitski blokovi sa sjeverne i sjeveroistočne strane akropole:

dio megalitskog zida unutar središnjeg dijela grada s južne strane

ILUSTRACIJA - drevnog kiklopskog grada u Kočerinu /

Ilustration of ancient (pre)Illyrian megalithic site (city) in Kočerin near Široki Brijeg:

ZALEĐE NEUMA PREDSTAVLJA NEVJEROJATNO ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE S POTPUNO ZABORAVLJENIM I ZARASLIM DREVNIM PRAPOVIJESNIM I ANTIČKIM GRADOVIMA;

Nakon što je nedavno razotkriveno postojanje jednog velikog ilirskog grada obzidanog megalitskim bedemima neposredno kod sela Gradac u neumskom zaleđu, najnovijim ponovnim istraživačkim obilaskom istočnog dijela ovog grada otkriveno je pravo arheološko čudo - a to je, da se ovdje nalazi monumentalni pravi helenistički grad napravljen na temeljima starijeg ilirskog grada, te na kojem je naknadno još izgrađeno i rimsko naselje s rimskim kućama i brojnim drugim skrivenim građevinama. Jednom riječju - potpuno nepoznati antički grad.

Ono što najviše zapanjuje jest to da se unutar zimzelene mediteranske gotovo prave džungle krije čitav sustav ulica, četvrtastih kuća s masivnim, nerijetko kiklopskim, zidovima, zatim monumentalne ilirsko-helenističke grobnice, bunari, hramovi, što nedvojbeno ukazuje da se ovdje prije najmanje 2000 godina nalazio jedan veliki i vrlo važni urbani centar heleniziranih ilira, a možda čak i pravih Grka ili Helena. Kolika arheološka atraktivnost leži unutar ove guste mediteranske šume južno od sela Broćanac, kazuje i činjenica da je i ovo sve dosada pronađeno samo jedan manji dio cjelovite površine ovog drevnog antičkog i ilirskog grada. Posebno impresivno otkriće predstavlja monumentalni megalitski gradski portal (ulaz) ili gradska kapija s baznim ogromnim vapnenačkim megalitom koji je perfektno isklesan i postavljen na pod s jasno vidljivim velikim okruglim utorom u kojem su bila pričvršćena velika gradska vrata. Možda još upečatljivije i impresivnije konstrukcije predstavlja, također razotkriveni, veliki pravi kiklopski zid, s pružanjem u dužini od najmanje stotinu metara koji s jugozapadne i istočne strane čini ustvari gradski bedem. Zamijećivanje ovog megalitskog ili kiklopskog zida autora ovog teksta je privuklo da ga prati u pravcu jugozapada, pri čemu se teškim probijanjem kroz gotovo neprohodnu džunglu krša i mediteranske vegetacije, na veliko oduševljenje i iznenađenje razotkrilo to da se ovaj bedem pruža u znatnoj dužini skroz prema velikim impozantnim megalitskim utvrdama i akropolama na vrhovima brdašaca jugozapadno od ovog gradskog kompleksa. No, njegovo uočavanje i praćenje predstavlja pravi zadatak ili zagonetku, zbog toga što je on u ovom dijelu dosta razrušeniji te je u potpunosti prekriven gustom vegetacijom. Ipak, na mnogim mjestima gdje je se moguće približiti do njega, jasno se uočava njegova konstatna debljina skoro 2 m, te pravi tzv.ciklopski stil gradnje zida, s jasno vidljivim ogromnim blokovima isklesanim u više stranica i kuteva te pažljivo postavljenim jedan na drugome u tzv.fit-položaj, bez upotrebe maltera, što je tipična karakteristika kiklopskog načina zidanja u helenističkom i predhelenističkom razdoblju na prostoru Grčke i Albanije. Daljnje iznenađenje razotkrilo se pregledom jako približenih (zumiranih) fotografskih snimaka velike istočne gradine na 3.istočnom vrhu brda, koju autor prethodni puta nije obilazio. Naime, pregledom snimaka jasno se zamijećuje postojanje impozantnih megalitskih građevina na samom vrhu brda, pri čemu masivnost zidina i njihovih ruševina ukazuje da je ovdje riječ o pravoj ilirsko-helenističkoj akropoli s hramomili svetištem na središnjem dijelu vrha brda. Fascinirajući osjećaj možemo dobiti ukoliko zamislimo kako bi izgledala čitava ova velika megalitska građevina, ustvari gradina na vrhu brda, kad bi se sva vegetacija uklonila i kad bi se sve sekcije zidina iskopale do svoje baze i po mogućnosti rekonstruirali pojedini dijelovi zidova. Te, sasvim sigurno -izvornom - monumentalnom impresivnom izgledu ove ilirsko-helenističke građevine, pokazuje sama činjenica da je prošlo najmanje 2100 godina od njenog građenja s izmjenom brojnih vrlo jakih potresa, oluja, snjegova, požara, ali isto tako i zasigurno nekoliko velikih ratova u ovom dugom vremenskom periodu, pri čemu je stotine i stotine različitih vojski i osoba, počevši od drugih ilirskih 'plemena', zatim rimske vojske, slavena, i drugih naroda, kročilo te pritome i rušilo brojne dijelove ovog drevnog neumskog grada. Obilaskom i praćenjem konstrukcija sa istočnih strana razotkrilo se to da je na ovom krajnjem istočnom dijelu velikog ilirskog grada ili gradine, s finim helenističkim megalitskim bedemom bio potpuno omeđen svojevrstan kvart ili dio naselja. Dodatnu, također jasno uočljivu, zanimljivost predstavlju zidine najvjerojatnije rimskih kuća koje su izrazito vidljivo - različito konstruirane u odnosu na okolne prave ilirsko-helenističke kiklopske zidove, pri čemu su kod ovih rimskih kuća zidovi napravljeni od višestruko manjih komada vapnenca, koji su gotovo potpuno kvadratično i kockasto isklesani te složeni u horizontalnim redovima u zidove gotovo dvostruko manje debljine nego su to helenistički, s upotrebom maltera. Uz brojne dijelove bedema, posebno onih helenističkih, kiklopskih, prisutni su komadi antičke keramike, dijelovi amfora te finih tankih helenističkih posuda, ali isto tako i prapovijesnih brončanodobnih posuda i zdjela. Ovo, zajedno s dosada prepoznatom i razotkrivenom arhitekturom te konstrukcijama, nedvojbeno ukazuje da se ovdje na jednom ogromnom prostoru pruža tzv. višeslojno arheološko nalazište. U dijelu koji je još neistražen, a koji je obrastao u potpunosti gustom zimzelenom vegetacijom posve sigurno se kriju još mnoge kamene građevine - ilirske, helenističke i rimske kuće, okućnice, vrtovi, bunari, ili pak neke možda čak monumentalne građevine poput kazališta, foruma ili slično. Posve siguran i nedvojben zaključak jest taj da će jedino buduća detaljna arheološka istraživanja ovog lokaliteta, ukoliko do njih dođe, s paralelnim potpunim raskopavanjem i raščišćavanjem svih antičkih objekata, pokazati cjeloviti karakter ovog drevnog hercegovačkog grada. A da najstarije naselje koje se nalazilo ovdje, vuče korijene čak i iz mlađeg kamenog doba ili neolitika prije više tisuća god.- jasno pokazuju arheološki artefakti koji su upravo pronađeni na ovom lokalitetu te u okolici, pri čemu posebno treba izdvojiti kameno oruđe, kamenu sjekiru, veliku iglu od kosti, što se danas nalaze u Muzeju u Neumu, kojega svakako valja posjetiti te pogledati sve vrijedne izloške uključujući brojne arheološke nalaze kao i raznolike fosile iz Hercegovine.

ANTIČKI (HELENISTIČKO-RIMSKI) GRAD (pogled prema jugu):

MONUMENTALNA ILIRSKA (HELENISTIČKA) GROBNICA - ozidana velikim djelomično klesanim megalitima:

Grobna cjelina i pogled prema zapadu

Antički grad - približen pogled prema jugu:

Vidljiva sekcija kiklopskog zida s poligonalnim blokovima / visible cyclopean wall with polygonal blocks

Najvjerojatnije još jedna grobnica

Vidljivi ostaci pravilnih četverokutnih bedema tj. građevine - koju tek treba iskopati

Fosil rudista (rod Durania) na jednom klesanom bloku ovog bedema

Jedan od brojnih ogranaka megalitskog (ilirsko-helenističkog) zid - s pružanjem kroz gustu makiju, pri čemu se tek ovo može pronaći dolaskom na lice mjesta i probijanjem kroz neprohodnu makiju i šumu

Prvi pronađeni megalitski portal ili ulaz u ovaj drevni 'kvart' cjelokupnog ilirskog grada (slike dolje):

Fino klesani blok

DRUGI - MONUMENTALNI GRADSKI PORTAL, gdje je bila velika gradska kapija:

Dio megalitskog bedema koji se pruža od portala uz padinu brda prema istoku

Veliki iznimno isklesani temeljni megalit u obliku praga gradskih vrata s okruglim utorom gdje su bila pričvršćena gradska vrata / Ancient illyrian-hellenistic city gate (portal) with base and side megaliths

Pogled na bedeme antičkih kuća i veliki megalit u obliku glave poviše na padini brda koji je vjerojatno imao kultno značenje za prve stanovnike ovog grada

Pogled na gradsku kapiju i vidljiv megalitski (helenistički) zid s nastavkom pružanja niz padinu brda prema zapadu

Megalitski (kiklopski) zid s poligonalnim blokovima bez veziva se 'gubi' unutar guste vegetacije

Kiklopski zid s poligonalnim blokovima / Illyrian-hellenistic polygonal (cyclopean) wall

RAZOTKRIVENI DIJELOVI GRADSKOG MEGALITSKOG BEDEMA S JUGOZAPADNE STRANE:

Brojni dijelovi keramike, vjerojatno amfora

Vidljiva masivnost i dimenzionalnost blokova u donjem, nižem dijelu bedema

Pronađeni drevni kamenolom odakle su drevni stanovnici ovog grada cijepali ove gotovo okomite slojeve vapnenca gornjo-kredne cenomanske starosti

Nekakav zanimljivi obzidani otvor

Kiklopske zidine iznad drevnog kamenoloma

Ogromni specijalno postavljeni megalit u obliku stola ili svojevrsnog 'oltara'

ANTIČKO-HELENISTIČKE KUĆE I RUBNI MEGALITSKI BEDEMI:

Vidljivi impozantni ogromni isklesani megaliti u donjem redu bedema

MEGALITSKA (KIKLOPSKA) KUĆA (slike dolje):

Primjer megalitskog zida izgrađenog u tzv.ciklop metodi - bez veziva s poligonalnim blokovima (više od 4 stranice), složenim u perfektne klinove s donjim redom višetonskih blokova

Komad fine keramike tankih stijenki - najvjerojatnije dio neke helenističke posude

Komad grubo pečene prapovijesne, brončanodobne keramike koja je uvelike prisutna unutar ovih zidina što nedvojbeno dokazuje prisutnost građevina na ovom mjestu još od brončanog doba

SJEVEROISTOČNA SEKCIJA MEGALITSKOG ZIDA - GRADSKOG BEDEMA:

Kultni veliki monolit, djelomično prirodan, a djelomično ljudski obrađen, vjerojatno još od strane prvih prapovijesnih žitelja ovog mjesta

Zanimljivi fosili - ostaci brojnih koraljima sličnih - tzv.briozoa ili pak hidrozoa, crnkaste boje usljed ispunjenja bitumenom - stijena je gornjocenomanske starosti i pripada tzv.rudistnim vapnencima

Sekcije istočnog gradskog bedema s kiklopskim zidanjem od velikih poligonalnih blokova (slike dolje):

Dosta drugačije zidane, najvjerojatnije antičke-rimske kuće s puno manjim kockastim blokovima zidanim s upotrebom maltera u pravilne horizontalne redove:

VELIKA ILIRSKO-HELENISTIČKA AKROPOLA S HRAMOM (SVETIŠTEM) na istočnom brdu - slike dolje:

Remains of illyrian acropolis with megalithic walls on the top of the hill

Vidljivi megalitski zidovi velikog hrama ili svetišta na vrhu akropolskog dijela

Muzej u Neumu - dio zbirke s prapovijesnim artefaktima pronađenim na području ovog ilirskog grada kod Graca:

LJEPOTE PROLJEĆA U HERCEGOVINI - ZEMLJI BIJELOG KAMENA, BURE, SUNCA I LJEKOVITIH BILJAKA

PARK PRIRODE BLIDINJE - GEOLOŠKE ATRAKCIJE I NETAKNUTA PRIRODA ŠIREG PODRUČJA PARKA - ČAROBNO MJESTO I NEMJERLJIV (AVAN)TURISTIČKI POTENCIJAL REGIJE / NATURE PARK BLIDINJE - GEOLOGICAL ATTRACTIONS AND UNSPOILED NATURE IN WIDER AREA OF PARK

DAORSON - EKSKLUZIVNO - FOTO SPECIJAL OSTALIH (TAJNOVITIH) DIJELOVA HERCEGOVAČKOG DREVNOG GRČKO-ILIRSKOG GRADA / DAORSON - New photo-evidence of more (unknown) megalithic parts of the ancient Illyrian-Hellenistic city

PREDSTAVLJAMO: MANDINA GOMILA KOD GRUDA - MALO POZNATA EKSTRA-MOĆNA HERCEGOVAČKA GRADINA S MEGALITIMA I KIKLOPSKIM ZIDOVIMA / Illyrian megalithic site - Mandina gomila - One of the powerfull ancient prehistoric hillfort in Bosnia and Herzegovina

DREVNA PRAILIRSKA STEPENASTA PIRAMIDA NEPOSREDNO IZNAD MOSTARA ! ANCIENT (PRE)ILLYRIAN STEP PYRAMID JUST ABOVE MOSTAR CITY

(STEĆCI):U VIRU KOD POSUŠJA KRIJE SE MISTERIOZNI I MOŽDA NAJMONUMENTALNIJI STEĆAK U REGIJI / THE MOST MONUMENTAL TOMBSTONE IN WIDER AREA IS LOCATED IN VILLAGE VIR NEAR POSUŠJE

KOD NEUMA OTKRIVENA NOVA HERCEGOVAČKA 'MIKENA' - IZGUBLJENI DREVNI ILIRSKI GRAD OBZIDAN KIKLOPSKIM (MEGALITSKIM) ZIDINAMA / NEAR NEUM FOUND A MISTERIOUS ILLYRIAN-HELLENISTIC CITY WITH CYCLOPEAN (MEGALITHIC) WALLS

KOD SLIPČIĆA, JUŽNO OD MOSTARA, OTKRIVENO CARSTVO FOSILA RUDISTA (Discovery of the Hippurites and Distefanella Turonian RUDISTS SITE NEAR MOSTAR in Bosnia & Herzegovina)

4.POSUŠKI KAMENDANI - FOTOPREGLED IZLOŽBE FOSILA IZ HERCEGOVAČKOG PRAOCEANA TETIS plus POKLON - 'SPECIJAL' - VELIKI POSTER FOSILA TETISA HERCEGOVINE

KOD KRUČEVIĆA NA ILIRSKOM NASELJU OTKRIVENA NAJSTARIJA MASLINA U BROTNJU, A VJEROJATNO I ŠIRE / THE OLDEST OLIVE TREE IN BROTNJO (Possible in SW Herzegovina)

ARHEOLOŠKA MISTERIJA KOD LJUBUŠKOG - TAJNOVITI SKRIVENI ILIRSKI GRAD (DELMATA?) NA VRHU LITICE KOD KLOBUKA / Mysterious megalithic Illyrian city of Dalmatae near Ljubuski in Klobuk village - SW Herzegovina

EKSKLUZIVNO:MEGALITSKI (KIKLOPSKI) ZID S KLESANIM KAMENOM NA ILIRSKOJ (DELMATSKOJ) UTVRDI IZNAD SELA MOKRO KOD ŠIROKOG BRIJEGA / Illyrian (Dalmatae) megalithic (cyclopean) wall on the hillfort in village Mokro near Siroki Brijeg

NOVI UVID ILIRSKE GRADINE IZNAD MOKROG: ČITAV SJEVERNI DIO BRDA JE OBZIDAN MEGALITSKIM (KIKLOPSKIM) ZIDOVIMA; Megalithic- cyclopean walls of Illyrian city - Mokriskik

VIDEO SPECIJAL: POGLEDAJTE 55minutni DOKUMENTARAC O PRIRODNIM-GEOLOŠKIM ATRAKCIJAMA BROTNJA I ZAPADNE HERCEGOVINE / Exclusive Documentary about geological-paleontological attractions in SW Herzegovina

GRADINA KOD MOKROG JE PRAVA NOVA NEOTKRIVENA HERCEGOVAČKA MIKENA S KIKLOPSKIM ZIDOVIMA U KOJIMA SU MEGALITI TEŠKI I VIŠE OD 10 TONA / New discovered megalithic Illyrian city contains limestone blocks heavier than 10 tons;

RAZOTKRIVEN POTPUNO NEPOZNATI KAMENI ILIRSKI GRAD OD DAORSA JUŽNO OD ZVONIGRADA KOD SELA DOBRIČ (Opć.Široki Brijeg) / Newly discovered megalithic city of Illyrian tribe-Daorsi east of Široki Brijeg

KIKLOPI IZ KOČERINA - JOŠ JEDAN DREVNI KIKLOPSKI GRAD (PRA)ILIRA PRONAĐEN U KOČERINU KOD ŠIROKOG BRIJEGA / Ancient forgotten cyclopean (megalithic) pre-Illyrian city in village of Kocerin

U ILIRSKOM GRADU KOD NEUMA RAZOTKRIVENE MONUMENTALNE HELENISTIČKE GRAĐEVINE, GROBNICE, KIKLOPSKI ZIDOVI I RIMSKE KUĆE / Forgotten Illyrian city near Neum in south Herzegovina have secret monumental hellenistic buildings, walls with several roman houses